Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zloupotreba alkohola, opojnih sredstava, te raznih psihoaktivnih supstanci je u porastu među maloljetničkom populacijom kako u regiji i šire, tako i u Bosni i Hercegovini, i često se javlja kao reakcija na nepovoljne životne okolnosti, nizak prag samopouzdanja, osjećaj nesigurnosti, ali i kao potreba za eksperimentiranjem i dokazivanjem.
Stručnjaci smatraju da ulogu zaštitnog faktora u prevenciji rizičnih ponašanja adolescenata i razvoja ovisnosti imaju obitelj, koja predstavlja štit, ali i sama zajednica u kojoj mladi odrastaju.
Međutim, obitelj može biti i najveći riziko faktor za upotrebu psihoaktivnih supstanci.
Psihoaktivne supstance već od osnovne škole
Psihologinja i psihoterapeutkinja Đana Lončarica smatra da su narušeni odnosi u obitelji, ali i utjecaj vršnjaka glavni uzrok rizičnog ponašanja među adolescentima.
Praksa pokazuje da često mladi iz disfunkcionalnih obitelji u kojim postoje neki loši obrasci ponašanja, kao što su zloupotreba alkohola, nasilje, počinju konzumirati i zloupotrebljavati droge i alkohol.
Lončarica ističe da zbog široke rasprostranjenosti psihoaktivnih supstanci u bh. društvu djeca počinju s njihovim konzumiranjem još u završnim razredima osnovne škole, dok u srednjoj produbljuju svoje probleme.
“Naravno, neće svi oni koji konzumiraju alkohol i neke psihoaktivne supstance postati ovisni, ali sigurno je da je to još jedan dodatni rizik, jer znamo da dijete koje ima 13 ili 14 godina nije još ni kognitivno, ni moralno razvijeno da bi jednostavno moglo samo sebe da zaštiti”, istaknula je Lončarica za Anadolu Agency (AA).
Protektivni faktori
Smatra da je rad na izgradnji identiteta adolescenata, njegovih osobina, jačanju rezistentnosti, odnosno otpornosti na negativne oblike ponašanja, jednako važan protektivni faktor.
Istaknula je da djeca, koja se osjećaju dobro u svojoj obitelji, koja su podržana od roditelja, imaju visoko samopouzdanje, samopoštovanje, mnogo rjeđe eksperimentiraju i ulaze u svijet ovisnosti u odnosu na djecu koja nemaju ono što im treba od roditelja i obitelji.
“Mladi čovjek koji ima prosocijalna ponašanja sigurno će biti manje u riziku nego dijete ili adolescent koji se nalazi u neadekvatnoj grupi vršnjaka, gdje je supkultura zloupotrebe prisutna i gdje su disfunkcionalni oblici ponašanja. Dakle, potrebno je podržati mlade da budu dobri u onome za šta imaju talenta, slušati ih, ne nametati im svoje želje i stavove. Često mi roditelji i, generalno, odrasli znamo projektirati neke svoje neostvarene želje, možda i zamisli kako život treba izgledati bez da se zaista udubimo u to kako se djeca osjećaju, šta žele, kako misle. Treba da im se stvarno približimo, da to ne bude formalno, nego zaista da to bude razmjena razumijevanja koje njima predstavlja alat i oruđe da se bore protiv tih rizika koji će uvijek postojati u društvu”, savjetovala je sarajevska psihologinja.
Funkcionalno korištenje slobodnog vremena
Ukazala je na potrebu jačanja resursa roditelja, koji se suočavaju s brojnim izazovima i vremenima pojačanih društvenih i ekonomskih rizika, i koji su ponekad fizički, ali i psihički spriječeni biti dovoljno uz svoju djecu.
“Društvo i država može podržati roditelje koji imaju poteškoća u funkcioniranju. Potrebno je da se podrže obitelji koje su materijalno ugrožene, ali i podržati mlade ljude da im korištenje slobodnog vremena bude korisno. Sve je jako skupo. Mnogi mladi žele sudjelovati u aktivnostima, ali nemaju materijalnih sredstava za to. Ne možemo im zabraniti i reći da ne mogu nešto da rade dok im ne ponudimo alternativu. Alternativa je bilo šta što je dobro za njih: jezici, sport, glazba…”, naglašava Lončarica.
Zbog činjenice da sve više maloljetnih osoba dolazi u kontakt sa sredstvima ovisnosti, koja su raznolika i široko dostupna, raste i potreba za prevencijskom politikom.
Rezultati brojnih istraživanja ukazuju da su najefikasnija i najefektivnija rješenja problema zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u domenu primarne prevencije, odnosno sprečavanja da do konzumiranja uopće dođe.
Stručni centar za prevenciju ovisnosti u BiH
U Bosni i Hercegovini djeluju udruženja koja rade na prevencijskoj politici njegujući pozitivne norme i vrijednosti. Jedno od njih je i Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, koje djeluje na nivou cijele Bosne i Hercegovine već 20 godina.
Udruženje, koje bi trebalo i zvanično postati prvi Stručni centar za prevenciju ovisnosti u BiH, za cilj ima zdravo društvo, u kojem se djeca i mladi uspješno nose s izazovima odrastanja, te doprinose razvoju kvaliteta života u zajednicama.
Udruženje kreira i razvija volonterske programe za osnaživanje i zdrav razvoj djece i mladih, te gradi i jača kapacitete profesionalaca za uspješan rad na prevenciji i unapređenje zdravlja u BiH.
Izvršni direktor Udruženja NARKO-NE Amir Hasanović istaknuo je za AA da je njihov fokus rad s okruženjima koja su u kontinuiranoj interakciji s djecom.
“Kada govorimo o mikro okruženju prvenstveno mislimo na obitelj, školu i radno mjesto, a u okviru makro okruženja govorimo o lokalnoj zajednici, okolini kao takvoj i medijima, kao jako bitnom okruženju koje može imati pozitivan, ali i negativan utjecaj na problem ovisnosti”, izjavio je Hasanović.
Jačati sustav obitelji
Iz organizacije navode da iskustva iz obitelji u velikoj mjeri definiraju razvoj različitih osobina osobnosti i vještina, poput samopoštovanja, sposobnosti rješavanja sukoba i uživanja, nošenja s osjećajima. Ove karakteristike smatraju se faktorima koji mogu zaštiti od razvoja ovisnosti.
“Ključno pitanje je kako jačati pozitivnu komunikaciju između roditelja i djece i na taj način jačati sustav obitelji kao takve. Obitelj je osnovna ćelija društva, danas jako bitna u kontekstu funkcioniranja društva. Roditelji itekako imaju važnu ulogu, ali naše iskustvo govori da roditelji, nažalost, nisu puno osviješteni oko problematike ovisnosti. Treba puno rada, treba iskoristiti određene resurse koje roditelji imaju, ali im i ponuditi određenja rješenja, mogućnosti koje naše intervencije omogućavaju”, rekao je Hasanović.
Podsjetio je da je problematika ovisnosti vrlo širok pojam koji ne uključuje isključivo dozvoljene ili nedozvoljene supstance. Dodao je i da veliki izazov roditeljima u BiH predstavljaju problematična ponašanja povezana s kockanjem, klađenjem, ali i ovisnost o modernim tehnologijama.
Utjecaj pandemije na povećanje konzumiranja supstanci
Hasanović ističe da je u BiH neophodno provesti istraživanja o upotrebi psihoaktivnih supstanci među mladima kako bi se prepoznao problem i preusmjerila intervencija.
Istaknuo je da je, prema podacima iz 2016. godine, između 36 do 40 posto djece mlađe od 18 godina probalo alkohol ili duhanske proizvode. Kada je riječ o ilegalnim supstancama, podaci govore da je kanabis, odnosno marihuana, supstanca koja se najviše konzumira među mladima u BiH i da ju je probalo šest posto maloljetne populacije.
Istaknuo je da se za vrijeme i nakon pandemije koronavirusa frekvencija konzumiranja supstanci u velikoj mjeri povećala i među mlađom populacijom, što su potvrdile i brojne globalne studije, što potvrđuje da je upotreba supstanci jedna od strategija kako se nositi s raznim problemima, stresovima koji su došli za vrijeme pandemije i poslije.
"Nije dovoljno uključiti samo jednu instituciju, nije dovoljno raditi samo sa školom ili vrtićem ili u okviru radnog mjesta. Jako je važno uključiti sve aktere koji su svakodnevno u dodiru sa djecom i mladima. Moramo imati multidisciplinarni, multisektorski pristup. Sve one instance koje su u svakodnevnom dodiru s djecom i mladima moraju na neki način biti usmjerene da jačaju zaštitne faktore, a s druge strane da minimiziraju riziko faktore u kontekstu socijalizacije i razvoja mladih", kazao je Hasanović.
Smatra je da je u BiH neophodno raditi na zaštiti djece i mladih, ograničiti dostupnost, pristupačnost, reklamu i promociju nedozvoljenih proizvoda, pritom jačati njihove kompetencije kako da se odupru, prije svega, vršnjačkom pritisku kada dođu u iskušenje konzumiranja tih supstanci.
