Vikanje na djecu ostavlja ožiljke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vikanje djetetu šalje poruku da nije dovoljno dobro ili da sve radi pogrešno. U odraslom uzrastu, to može dovesti do hronične nesigurnosti, osjećaja manje vrijednosti i straha od odbijanja.

Svaka greška postaje dokaz osobnog neuspjeha, što dovodi do pretjerane samokritičnosti.

Djeca koja su bila izložena vikanju često razvijaju osjećaj stalne prijetnje. U odraslom uzrastu to se manifestuje kao stalna anksioznost, izazvana sukobima, kritikama ili čak običnim životnim situacijama.

Strah od neuspjeha, usađen u djetinjstvu, može uzrokovati pretjerani perfekcionizam, gdje odrasle osobe teže nedostižnim standardima kako bi izbjegle kritiku, piše Lyfestile.ba.

Često vikanje roditelja takođe može narušiti sposobnost stvaranja zdravih odnosa. Neki odrasli izbjegavaju sukobe i povlače se, dok drugi reaguju agresijom, što otežava odnose s partnerima, prijateljima i kolegama.

Djeca koja su bila izložena vikanju često imaju problema s regulacijom emocija, što se u odraslom dobu može manifestovati kroz intenzivne ispade poput ljutnje, plača ili emocionalne otupljenosti.

Strah od izražavanja emocija često rezultuje unutrašnjom nesigurnošću i osjećanjem izolovanosti, piše lifestyle.ba.

Laura Markham, klinička psihologinja i autorica nekoliko knjiga na temu discipliniranja djece i odgoja bez primjene vikanja, objašnjava kako je vikanje zapravo određeno oslobađanje bijesa, ali nikako nije učinkovit način za promjenu ponašanja.

Umjesto da dijete shvati u čemu je pogriješilo, ako roditelj viče na njega, predstavlja mu određenu prijetnja i dječji mozak ne može ništa naučiti.

Tko se bije taj se voli ipak ostaje Balkanska mitologija.