Bogdan za Bljesak: Nemamo budućnosti dok ne riješimo svoju prošlost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Deset hrvatskih znanstvenika predviđaju kakav će život biti za 50 godina. Dok dio njih vjeruje da će čovjek živjeti u boljem svijetu, drugi predviđaju crnu, distopičnu budućnost, čovjeka čiji je mozak u regresiji i svijet koji je otišao kvragu.  Priča je to filma '2068' scenariste i redatelja Roberta Bubala, producenta Mediteran Film Festivala, u kojem glume širokobriješki glumci Marijana Mikulić i Goran Bogdan.

Govoreći o ulozi u prvoj hrvatskoj misiji na Mars, u kojoj svemirski brod Crospace s posadom od šest članova 2068. iz svemirske baze u Udbini odlazi na Crveni planet, Bogdan za Bljesak.info kaže kako je vrlo rado ušao u ovaj projekt te otkriva kakva se budućnost krije pred nama. 

''Svidjela mi se tema kako eminentni hrvatski znanstvenici vide našu budućnost. Dobro je to propitkivati iz današnjeg stava. Međutim, nije stvar kako će nam biti budućnost nego, razmišljajući o njoj, kako što intenzivnije djelovati na našu sadašnjost. Kakva će nam biti budućnost ne znam, ali znam da mi još uvijek na ovim prostorima djelujemo u prošlosti i još uvijek vučemo okove i još nam zvone lanci iz raznih političkih tereta na našim plećima. To je veliki problem. No, radeći ovakve filmove i promišljajući o tome, mi djelujemo danas za sutra'', rekao je Bogdan.

Bljesak.info: Znači li to onda da ovdje nemamo budućnosti? Barem ne one svijetle?

BOGDAN: Nemamo budućnosti dok ne riješimo svoju prošlost, a ona se očigledno ne može riješiti jer je mi sami toliko kompliciramo. Sve filozofije su se bazirale na tome: Biti prisutan tu i sada, a nebuloze su kad mi ovdje pričamo o budućnosti jer smo previše u glibu naše prošlosti. Mene je strah da 2068. mi ne budemo živjeli još jednu varijantu naše prošlosti koje nikako da se riješimo. To je ključni problem.

Bljesak.info: I Mediteran Film Festival, ali i West Herzegowina Fest, kojem si pokretač, mjesta su na kojima se daje neka perspektiva ipak svjetlije budućnosti.

BOGDAN: Ovdje je samo biti toliki posao da samo biti zaslužuje beneficirani radni staž. A 20 godina imati festival je ogroman i hvalevrijedan posao. Pa ovdje ni kriminalne organizacije nemaju kontinuitet od 20 godina, ni oni ne mogu izdržati, kamoli jedan festival. U tih 20 godina udareni su ozbiljni temelji koje je sada jako teško poljuljati. Široki Brijeg stavljen je na jednu pozitivnu, umjetničku i nadahnutu mapu s koje će ga netko teško izbrisati.

Bljesak.info: Jednom prilikom rekli ste kako je umjetnost otok na kojem se treba naći spas. Širokobriješki festivali su ozbiljan otok?

BOGDAN: Da malo revidiram tu svoju izjavu, rekao bih da su to više mali koraljni grebeni, nego otoci, koji nas drže da te svakodnevne struje i valovi ne razbiju i ne odnesu pa se za njih držiš i pridržavaš. Da malo udahneš zraka, zraka normalnosti, kulture, zraka svijeta da si dio, da ne gledaš u teletekst i ne slušaš političke prepirke. Ti festivali su kao kad staviš prst u more pa si povezan s cijelim svijetom. Ti festivali jesu prst u moru.

Bljesak.info: U medijima je objavljen podatak da ste jedan od glumaca s najviše uloga na pulskom festivalu. Koliko ti taj ritam ulaženja u uloge i izlaženja iz njih dopušta Goranu Bogdanu da bude  Goran Bogdan?

BOGDAN: Što više radiš, to postaješ profesionalniji. Ja jako puno biram što ću raditi. Ja sam tu jako strog i isključiv i jako pazim. Iako se može činiti da to nije tako, više je stvari koje ne radim.

Bljesak.info: Imate li uloga zbog kojih se kajete?

BOGDAN: Imam. Svaku onu koju nisam dobro odradio. Nema to veze s odabirom nego sa mnom, kad sam bio površan pa se nisam dao do kraja. Meni je želja biti najbolji u onome što radim. Meni je prirodni cilj biti bolji svaki dan. Biti samo najbolji mi nikad nije bio cilj nego da ja budem zadovoljan onim što radim. A ja sam prilično strog prema sebi. Želim biti najbolji sebi.

Bljesak.info: U filmu Otac mijenjate preminulog glumca Nebojšu Glogovca. Koliko je to priznanje da mijenjajući tako velikog glumca da je i Goran Bogdan velik?

BOGDAN: Vidjet ćemo. To je stvarno bio jedan od najvećih projekata. Nigdje se nismo toliko dali. To je trajalo četiri mjeseca. A i tu je bio prisutan taj strah što mijenjam Glogovca koji mi je bio dobar prijatelj. I ni dan danas se toga ne mogu otarasiti. I to je jedno strahopoštovanje, jedan pijetet, jedna poniznost i, ne strah nego, odgovornost. Em žaluješ za prijateljem, daješ mu obol, em je uloga sama po sebi bila teška da je bilo stvarno zeznuto. Nisam se baš tu naspavao radeći to.

Bljesak.info: Svjedoci smo da se filmska industrija okreće serijama i scenarijima koji imaju težinu i kvalitetu. Koliko je teško naći kvalitetne priče i koliko se one mogu probiti u ovim vremenima kad nas zasipa jeftinoća?

BOGDAN: To je istina, ali događa se renesansa televizije. Nikad nije bila veća glad zbog te kuge žutila, površnosti, brzine da ta kuga stavlja na kontra vagu želju za dobrim sadržajem. Pisci su postali glavni akteri Hollywooda. Nisu više producenti, moguli iz 80-tih, nego su pisci postali glavni kreatori. I, paralelno, kako s jedne strane Marwellovi junaci ubijaju kina, događa se da je publika željna dobrog sadržaja. Ovdje kod nas, gdje su papir i olovka nešto najjeftinije što može u kreaciji biti, mi sa scenarijima imamo ogroman problem.

Bljesak.info: Koliko kratka priča festivala kojeg ste pokrenuli, a koji već 17 godina gaji taj segment kad kratka priča ni nije bila u modi, pomaže književnoj sceni?

BOGDAN: Kratka priča je nešto najbliže scenariju koji zbog svojih ograničenja vremenskih mora imati svojevrsnu logiku kratke priče. Postoji zadanost i brzina pripovijedanja. I kratka priča odgaja i najbolje uči pisati. Ona je odskočna daska za dalje. Ona je, po meni, najbitniji dio WHFesta i meni najdraži dio festivala.

Bljesak.info: Spomenuli smo WHFest. Nedavno je završeno 17. izdanje. Ova je godina pokazala kako će se u budućnosti tek očekivati puno od ovog festivala.

BOGDAN: Vrijeme WHFesta tek dolazi. U ovih 17 godina kao da su nam kosti tek rasle. Tek će sada doći vrijeme da WHF djeluje aktivno na promjenu i da postane ono što smo stvarno htjeli da postane - platforma. WHFest će tek početi puštati ozbiljno korijenje i postati jedan stameni baobab kulture.