O svemu pomalo
Goran Bogdan: Čuj to, Hercegovci kao kategorija predrasuda?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Trebalo je doista nešto tako jako i veliko poput pandemije COVID-19 da primiri i na jednom mjestu nekoliko tjedana zadrži Gorana Bogdana, glumca zahuktale televizijske i filmske karijere, domaće i međunarodne.
Neposredno prije izolacije prisustvovao je najprije berlinskoj pa beogradskoj premijeri filma “Otac”. U najnovijem filmu Srdana Golubovića (“Klopka”, “Krugovi”) Bogdan igra glavnu ulogu. Na Berlinaleu, gdje je imao svjetsku premijeru, “Otac” je osvojio nagrade ekumenskog žirija i publike, a u uvijek jakoj konkurenciji beogradskog FEST-a Bogdan je dobio nagradu za najbolju mušku ulogu.
Nedostaje mu šetnja
Bogdan dane karantene provodi kod kuće, znači u Zagrebu.
Njegov prijatelj Robert Zuber, pokrenuo je na Facebooku online televiziju Rplus pa mu je Bogdan pomogao u projektu.
Pročitajte još
''Kako valjda i navodno ja puno čitam, pitao me bih li izdvojio i čitao ulomke iz nekih romana koje čitam ili sam čitao. A kako nemam samopouzdanja da bih znao izabrati neki neovisan dio tako homogenih djela kao što su romani, radije sam se odlučio za poeziju koju od mladenačkih dana i večeri poezije na Ribnjaku nisam baš nešto čitao. Stalno sam si govorio da ću joj se jednom vratiti, ali to je bilo kao i ono teretana od ponedjeljka, dva nova jezika i tečaj gitare... i od svega je ostajala samo ljutnja na sebe samog i gorki okus samorazočaranja. Eto, zahvaljujući Robertu, stavio sam bar tu jednu nedostižnu kvačicu na dugački popis mojih prečaka ka boljem ja'', kazao je Bogdan za Večernji list.
Da nije koronavirusa, kazao je kako bi bio u nekoj birtiji u Zagrebu ili kafani u Beogradu ''kukao bih pripit kako bih volio otići negdje u neku kolibu u šumi na mjesec dana i samo čitati i šetati''.
''Eto što bih radio. Sad mi samo fali šetnja. Koja nije zabranjena. Dakle, opet je do mene. Ionako sam taman završio dugo snimanje serije u Beogradu pa je bio i planiran neki odmor. Ne ovoliko dug, ali ho-ho! Odlično. Ipak, mjera je sve. Još je dobro'', kazao je.
U razgovoru za Večernji dotaknuo se suradnje s profesorom Šijanom.
''Sreća da smo imali prilike sretati se po festivalima u regiji tako da sam malko uspio probiti fascinaciju redateljem svih onih kultnih ostvarenja. I to kojih kultnih ostvarenja! Tako sam uspostavio tu dozu objektivnosti koja je nužno potrebna za rad. Scenarij je iz prve bio fantastičan. Različito od svega što sam prije gledao od njega. Ludi magični realizam'', istaknuo je.
Film ''Budi Bog s nama'' je priča o Bošku Tokinu, odnosno, u scenariju koji je moderan i brzog nelinearnog ritma, nelinearnog vremena, jezika između zbilje i sna to je priča o najvećoj ljubavi Boška Tokina, o filmu.
''To je film o filmu ispričan kroz crtice Tokinova života, prve polovice prošlog stoljeća u kojem je živio i političkih prilika i neprilika koje su u tom vremenu protjecale'', rekao je.
Istaknuo je kako neće baš biti debeli almanasi 2020. godine, ni filmski, ni sportski, ni ijedni drugi.
''Zato se nadam da će sljedeća biti toliko pretrpana da će nadoknaditi ovu koju kao da su organizirali organizatori onog Fyre festivala. Kao da je netko počeo u siječnju igrati jumanji i nikako da završi'', naveo je.
Na berlinskoj premijeri “Oca” prvi mu je put bilo na tako velikom festivalu kao sudionik.
''A ono, cirkus, bling bling. Osjećaš u prsima vibracije te ogromne mašinerije i divne buke koju ona stvara. Ne izaziva mi ta vreva nervozu, dapače, tjera me dalje i ubrzava mi kolanje krvi. Ja bih još'', kazao je.
Istaknuo je kako mu nedostaje kazališe, no ih je nemoguće kombinirati sa snimanjem.
WHF
Osvrnuo se i na Široki Brijeg.
''Kada je tek počelo, odgovaralo mi je da sam u Zagrebu u svom stanu. Zaželio sam ga se. I da taman malko budem sam nakon niza fizički i emotivno zahtjevnih projekata. Tako da mi je pasala izolacija. Naravno da se nisam nadao da će tako dugo trajati i volio bih da sam dolje za Uskrs. Ali u ovakvim ludim vremenima možda je licemjerno kukati za ičim, osim dobrim zdravljem. Kad sve završi, otići ću do svojih u Široki'', istaknuo je.
Obzirom na odgađanje manifestacija zbog koronavirusa, upitno je i održavanje West Hercegovina Festa
''Što će biti sa svime? Tako i s WHF-om. Spremni smo zapeti u zadnji čas. Dat ćemo sve od sebe da ga održimo, naravno u skladu sa zbivanjima u cijelom svijetu'', kazao je.
Kazao je kako uvijek ima onih koji s predrasudama gledaju na Hercegovinu.
''Uvijek će i biti tako. I neka ih. I jednih i drugih. Nemam ja vremena baviti se tim stvarima, daj mi nešto konkretno na što mogu djelovati. Samo ovo pitanje daje opravdanje i snagu tom problemu. Ne kažem da je pitanje loše. Dapače. Nego smatram da je čvrst stupanj angažmana najbolje oružje protiv svih takvih napada. Radimo svoje, radimo dobro i neka to bude svjetlo koje će ili privlačiti ili bosti oči. Nekada bi me to možda pogađalo, a sada me samo može pogoditi to da ja ne dajem sve od sebe ili da ne radim dobro. Dopustiti sebi da nas takve stvari nerviraju rasipanje je snage koju treba usmjeriti u samo jedan cilj ako želimo biti najbolji. Čuj to, Hercegovci kao kategorija predrasuda? Zar ih nema već previše? Rasnih, rodnih, nacionalnih? Pa u Hercegovini između grada i grada, pa na razini sela? Smiješno je do kuda se to može dalje cijepati. Gledajte, ne smatram to uopće stvarnim. Mislim da je to već urbana legenda ili neki nesvjesni trik dokolice. Ili, još istinitije, ne mislim o tome'', kazao je.
