Hardy Krüger: Od nacista do žestokog protivnika desnog ekstremizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hardy Krüger spada među neupitne ikone njemačkog filma, ali je i njegova svjetska karijera jedna od upečatljivijih i najdugotrajnijih u filmskoj umjetnosti.

Ovaj proslavljeni glumac uskoro će napuniti 90 godina, a njemački mediji podsjećaju kako je tekla karijera Krügera koji je pred kamere prvi put stao kad je imao petnaest godina.

Bilo je to u jeku Drugog svjetskog rata, kada su ga snimali za potrebe nacističke propagande u filmu "Junge Adler" (Mladi orlovi).

Rođen 12. travnja 1928. godine, Hardy Krüger, pravim imenom Franz Eberhard August Krüger, je nakon rata postao iznimno tražen i popularan glumac, posebice u filmovima koji su tretirali temu nacional-socijalizma.

Poznat je po ulogama u filmskim hitovima kao što su "The One That Got Away" (1957.), "Hatari!" (1962.), "Bitka na Neretvi" (1969., uloga pukovnika Kraenzera), "Nedostižni most" (1977.),  "The Wild Geese" (1978) i mnogim drugim.

Igrao je u 75 filmova, a napisao je i 16 knjiga. Sa svojom trećom suprugom Anitom, slavni glumac živi u Kaliforniji i u Hamburgu.

Hardy Krüger je u djetinjstvu odgajan u nacističkom duhu.

"Kod kuće sam odgajan u duhu nacizma. Na klaviru moje majke stajala je Hitlerova bista", kaže glumac.

Neizmjerno se radovao kad su ga primili u centar za obuku njemačkih vojnika, ali vremenom je shvatio kakvu je tragediju ta ideologija donijela čitavome svijetu. Obuka mladih vojnika trebala je voditi cilju da postanu oni pred kojima će svijet drhtati.

"Nisam vidio ništa zastrašujuće na sebi. Brzo sam shvatio kako taj militarizam i svakodnevno marširanje vojničkim korakom meni ne pričinjavaju zadovoljstvo. Razvio sam pritom kompleks niže vrijednosti - sve druge u kampu je to ispunjavalo, samo mene ne", kazao je glumac, sjećajući se svoje vojne obuke za budućeg nacističkog vojnika.

Trenutak saznanja strašne istine

Ipak, propagandni aparat je, pomno prateći svakog vojnika, prepoznao njegov talent i angažirao ga 1943. godine za film "Junge Adler". Tada je upoznao glumca Hansa Söhnkera.

Stariji kolega mu je pojasnio zločinačku prirodu Hitlerova režima.

"U početku sam mislio kako je nemoguće da je Hitler lažov, da postoje koncentracioni logori, kako će se rat izgubiti. Morao sam se odlučiti hoću li vjerovati svome ocu ili Söhnkeru. Bilo je povuci-potegni. Taj preodgoj trajao je mjesecima. Bio je to spor i bolan proces".

Mladi Krüger pridružio se Söhnkeru koji je spašavao Židove od sigurne pogibelji. Nesretne ljude je Söhnker skrivao u svojoj kući na periferiji Belina, te ih prebacivao u Švicarsku, uz veliki rizik da sa svakim novim pokušajem bude uhićen i strijeljan. Krüger je i sam počeo sudjelovati u tim akcijama spašavanja nedužnih ljudi.

Ipak, kao vojnik koji je prošao obuku u Hitlerovom elitnom vojnom centru, Krüger je 1945. godine morao na frontu kao vojnik postrojbe "Nibelungen".

"Teško mi je pričati o tome, puno mi je lakše pisati. Poslani smo u borbu protiv Amerikanaca, koji su bili moji prijatelji i koji su došli osloboditi nas od te pošasti. Jesse Owens, kojega sam 1936. godine izdaleka vidio na Olimpijskom stadionu u Berlinu, bio je heroj moje mladosti. Jednostavno nisam mogao pucati u njegove sunarodnjake", kaže Hardy Krüger o svome boravku na bojišnici na samome kraju rata.

Naravno, zbog svoga držanja u borbi, osuđen je na smrt jer je pokazao ''kukavičluk pred neprijateljem".

Pomilovan je, odnosno ipak nije pogubljen.

"Vojnik SS-a koji me je trebao pogubiti, ipak to nije učinio. Bilo mi je šesnaest godina, a izgledao sam kao da mi je dvanaest. Vjerojatno nije želio sa sobom ponijeti odgovornost za ubojstvo jednog djeteta. Jednostavno je sve prepustio sudbini, izjurivši me van dok su bombe padale poput tuče", sjeća se Krüger tih sudbonosnih vremena iz mladosti.

Nakon što je završio u zarobljeništvu američke vojske, Hardy Krüger je američkom kapetanu kazao "ako ste nas došli osloboditi, a sad nas zatvarate, onda bolje da niste dolazili". Za divno čudo, Amerikanac mu je omogućio bijeg iz zarobljeničkog logora.

Krenuo je pješice kući u Biesdorf kod Berlina. Njegovo putovanje iz Tirola do kuće trajalo je 34 dana. Na tom putu njega i grupu od četrdesetak ljudi iste sudbine susreo je jedan ruski vojnik, vjerojatno s namjerom da ih sprovede u sovjetsko zarobljeništvo. Jedan od ljudi iz grupe Nijemaca ubio je Rusa i na taj način po svemu sudeći spriječio da na koncu svi završe u Sibiru.

Nakon rata Krüger je počeo raditi kao statist u jednom hamburškom teatru. Ujedno se prijavio na audiciju za mlade radijske novinare jedne engleske radio postaje. Prvi Britanac s kojim se u vezi s tim susreo bio je zapravo jedan Židov s britanskom putovnicom. Krüger u razgovoru nije ništa krio o svojoj nacističkoj prošlosti, a britanski Židov s kojim je razgovarao, iako mu nije vjerovao da je pomagao Hansu Söhnkeru u spašavanju njemačkih Židova, ipak mu je na određeni način pružio šansu za novi život. Zapravo, milosrđu je dao prednost ispred zakona.

Njegov je otac završio u sovjetskom logoru, gdje je i skončao. U to vrijeme Sovjeti su od Britanac tražili da im izruče sina dokazanog naciste, zbog čega su mu u britanskoj radijskoj postaji savjetovali da promijeni ime. Umjesto Eberhard August Franz, odlučio je predstavljati se kao Hardy. Tako je i Rusima, koji su neumorno tražili naciste i njihove potomke, vremenom postao manje upadljiv.

Preko noći postao svjetski poznat

Kad je počeo ozbiljno planirati filmsku karijeru, poratni njemački film mu nije bio nikakav izazov. Sve to što se snimalo u Njemačkoj bilo mu je plitko. Stoga je 1954. otišao u Pariz. Francuski redatelj Yves Allégret s prijezirom ga je potjerao s audicije, uz riječi kako je Francuskoj dosta Nijemaca. Bolje sreće nije bio ni u Engleskoj, sve dok 1956. nije dobio ulogu u filmu "The One That Got Away" , gdje je igrao njemačkog pilota Franza von Werra.

"Film je izazvao širok odjek u britanskim medijima, a posebno moja uloga. Odjednom je to bio svjetski hit, a ja preko noći međunarodna zvijezda. Čak su me se i Francuzi sjetili i ubrzo pokucali na moja vrata", kaže Hardy Krüger o svom prvom filmskom uspjehu.

Slijedio je nastavak karijere u Hollywoodu. Igrao je s velikanima filma kao što su Sean Connery, John Wayne, Robert Redford i drugi.

Ipak, od 1984. godine više nije snimao. Kaže kako se jednostavno zasitio glumiti Nijemca au nacističkoj uniformi.

Gorljivi je zagovornik borbe protiv desnog ekstremizma. Svoj aktivizam počeo je razvijati nakon što je 1957. godine sinagoga u Kölnu išarana kukastim križevima. Tada je shvatio da nacizam nije zauvijek pobijeđen, nego se protiv ostataka te ideologije treba uvijek boriti. Njegov je moto "To se više nikad ne smije dogoditi".