Tekst članka se nastavlja ispod banera
Šturi biografski podaci često će reći kako je Roy Orbison bio popularni i utjecajni američki, pjevač, skladatelj i gitarist, odnosno jedan od pionira rock and rolla koji je u svojoj dugoj karijeri (četiri desetljeća) presudno utjecao na razvoj tog muzičkog žanra.
Rođen je u Teksasu na današnji dan prije 85 godina, 23. travnja 1936. godine.
Tamo je i odrastao, od rodnog Vernona, preko Fort Wortha do Winka, kamo su se njegovi roditelji selili u potrazi za poslom.
Već u dobi od 13 godina, osnovao svoj prvi sastav The Wink Westerners, a usput je skladao i učio gitaru. Nakon srednje škole upisao je fakultet na Sveučilištu sjevernog Teksasa (University of North Texas) u gradu Denton. Studirao je povijest i engleski.
Uz studij, svirao je i nadalje u svom sastavu The Wink Westerners, koji je imao lokalnog odjeka, tako su imali i redovne televizijske nastupe na lokalnoj televiziji. U jednom od nastupa gost je bio i tada već poznati Johnny Cash koji je primijetio talent Orbisona i preporučio ga svom glazbenom producentu Samu Phillipsu iz diskografske kuće Sun Records.
Phillips je odlučio promjeniti ime sastavu u The Teen Kings, a Orbison je pak odlučio napustiti studij (1956.) i posvetiti se isključivo glazbi.
Orbison je prvi veći uspjeh imao s pločom "Ooby Dooby" izdanom u lipnju 1956. godine. Pjesmu "Ooby Dooby", skladao je Orbisonov prijatelj s fakulteta. Njegova skladba "Claudette"(nazvana po njegovoj prvoj ženi) bila je sljedeći veliki Orbisonov uspjeh.
Iz tog doba datira i njegov zaštitni znak - sunčane naočale, on je naime zaboravio naočale za vid u zrakoplovu, pa su mu sunčane naočale ostale jedina alternacija na koje je mogao postaviti leće za vid.
Orbison je 1957. upoznao darovitog tekstopisca Joe Melsona iz grada Odessa (Teksas). Njihova zajednička suradnja rodila je novi kvalitet u rock glazbi, melodijske izmjene praćene lirskim tekstom - prve rock balade.
Tako su nastale balade Raindrops, Uptown (relativno mlaki uspjeh iz 1960.) i onda singl Only the Lonely koji je odmah postao hit (broj 2 u SAD, i broj 1 u UK), nakon toga Orbison je postao međunarodna rock zvijezda.
Njegova sljedeća singl ploča, Runnin' Scared, postala je broj 1 u proljeće 1961.. I sljedeća ploča Crying dospjela je na 2. mjesto američke Billboard Hot 100 ljestvice popularnosti te iste godine.
Od 1963., otpočela je plodnja suradnja Orbisona s tekstopiscem Bill Deesom, on je koautor skladbe Oh, Pretty Woman, koja je postala najveći hit Roya Orbisona, i znak njegove glazbene karijere. Orbison je imao veliki utjecaj na tadašnje britanske glazbenike poput Beatlesa i Rolling Stonesa. On je bio rado viđeni gost u Britaniji, tako da je ljeto 1963., proveo na turneji s Beatlesima po Britaniji .
On je nominalno bio zvijezda broj 1, međutim kako se turneja bližila kraju, on je bio zapravo zvijezda broj 2, jer je otpočela beatlemania. Tijekom te turneje Orbison je postao (a kasnije i ostao veliki prijatelj) Beatlesa, osobito sa Lennonom i Harrisonom.
Prijateljstvo s Harrisonom izrodilo se poznije i u zajednički projekt, svirali su u zajedničkom sastavu - Traveling Wilburys.
Za razliku od mnogih drugih američkih glazbenika, Orbison je nastavio nizati uspjehe i pored britanske invazije koja je tada zahvatila Ameriku. 1964. njegova singl ploča s hitom - Oh, Pretty Woman, skinula je Beatlese s broja 1 u Americi, bila je i broj 1 u Britaniji. Ova pjesma doživjela je ponovni uspjeh 1990. kada je postala zvučna kulisa filma Pretty Woman, u kojem je nastupila Julia Roberts.
Orbison je išao na turneje i s Beach Boysima (1964.), i Rolling Stonesima u Australiju (1965.). Od 1963. postao je puno popularniji u Britaniji, negoli u rodnoj Americi (imao je 3 hita na 1. mjestu na britanskoj listi).
U Americi mu je popularnost pala i od 1967. više nije imao nijedan hit, sve do 1980-tih. U ostatku svijeta bio je i nadalje rado slušan, tako su mu pjesme Penny Arcade i Working for the Man bile hitovi broj 1 u Australiji.
Bio je popularan u Njemačkoj (u kojoj su izdavane njegove pjesme na njemačkom jeziku; Mama i Shahdaroba (ova pjesma je kasnije preimenovana u San Fernando).
Voljeli su ga i u Francuskoj, njegovu pjesmu Blue Bayou prepjevala je pjevačica Mireille Mathieu i požnjela veliki uspjeh.
Osamdesete su bile doba kad je ponovno otkriven Roy Orbison, - osobito su rado uzimali njegove pjesme za filmove. 1980. Orbison je otpjevao pjesmu That Lovin' You Feelin' Again u duetu s pjevačicom Emmylou Harris, za to su nagrađeni Nagradom Grammy 1981. godine u kategoriji - najbolja country izvedba.
1985. godine, snimio je pjesmu Wild Hearts za film Insignificance Nicolasa Roega. 1986. David Lynch uzeo je njegovu pjesmu Dreams kao muzičku podlogu za svoj slavni film Blue Velvet.
Ovaj novi interes za Orbisona, doveo je do toga da je uvršten u Rock and Roll Hall of Fame 1987. godine. Osamdesetih su izdana i brojna reizdanja starih Orbisonovih hitova, koja su bila odlično prihvaćena kod publike.
U rujnu 1987. godine, snimio je televizijsku emisiju (crno bijelu) Roy Orbison i prijatelji, crno bijela noć (Roy Orbison and Friends, A Black and White Night), za televizijsku kompaniju HBO u Los Angelesu.
Orbisonovi gosti bile su same zvijezde tog vremena (koji su usput bili i njegovi obožavatelji) poput gitariste Jamesa Burtona, gitariste i pjevača Bruce Springsteena, Tom Waitsa, Elvis Costella, Jackson Browna i brojnih drugih. Ova emisija pomogla je Orbisonu da se približi mlađim generacijama Amerikanaca.
Nakon toga je osnovao sastav Traveling Wilburys, zajedno s tadašnjim mega zvijezdama Bob Dylan, George Harrison, Jeff Lynne i Tom Petty. Sastav je imao dobar prijam kod kritike i publike.
