Što su sve kroz povijest ljudi koristili prije nego su izmislili toaletni papir

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Toaletni papir, pokazali su mnogi memeovi i šaljivi uradci na društvenim mrežama, predmet je o kojem se nadaleko pisalo, brinulo, podsmjehivalo i kritiziralo.

I dok su nizali komentare na postove o ovoj potrepštini, mnogi su ga vjerojatno već odavno uvrstili u svoje top namirnice za izolaciju, jer bez toaletnog papira život je nezamisliv.

Listovi

No, sve do 1857. kada je Joseph Gayetty u SAD-u prvi put predstavio ono što će se kasnije prihvatiti kao moderni komercijalni toaletni papir, ljudi su se snalazili na sve moguće načine. Od mahovine, kukuruznih ljuski do telefonskih imenika, bilo je zaista kreativnih rješenja, nama danas sasvim nezamislivima u primjeni.

U staroj Grčkoj zahodi nisu bili rijetkost, a neki od njih imali su čak i odvode. Međutim, ono što su koristili za vlastitu higijenu prilično je šokantno za današnje standardne. Na raspolaganju su im bile spužve nataknute na štapove koje su se između korištenja pohranjivale u staklenke s morskom vodom ili octom za dezinfekciju, piše Miss7.

U Kini su na lokacijama javnih toaleta pronađeni slični predmet, a radilo se o štapovima omotanima tkaninom, uz još prisutne tragove parazita. U drevnom Japanu stanovnici su najradnije koristili male glatke ‘’listove’’ od drveta ’’chugi’’, često u kombinaciji s vodom uz primjenu blagog struganja.

Vjerojatno najrasprostranjenija upotreba diljem svijeta bili su mekani listovi ili mahovina. Zbog vlažnosti, mekoće, ali i dostupnosti, mahovina je bila iznimno popularna u skandinavijskim i ruskim regijama kao i dijelovima Amerike u kojoj su mahovinu koristili da ublaže iritacije koje su mogle izazvati kožne pelene za bebe.

Bilo što

U Europi, među odabranim društvom, koristio se profinjeniji sustav bidea, koji su i danas prisutni u sustavima sanitarija. Riječ bide u francuskom jeziku zapravo znači ‘’mali konj’’, a odnosi se na prve modele koji bi korisnici ‘zajašili’’ poput ponija.

U dijelovima Zapadne i Južne Azije, za održavanje ovog tipa higijene koristilo se malo osobno posuđe s lijevkom. Američki kolonisti i doseljenici često su koristili kukuruzne ljuske i navodno su djelovale iznenađujuće blago.

U 20. stoljeću mnoge obitelji su koristile bilo kakav dostupan papir u kućanstvu. U wc-ima su se mogli pronaći dijelovi novina, stari katalozi, telefonski imenici ili papiri kojima su se umatale namirnice u trgovinama. Kako bi postali dovoljno za mekani za upotrebu, tadašnji žitelji bi ih gužvali, a zatim ispravljali i oblikovali u odgovarajuće komade.

Svojevrsna preteča toaletnom papiru kakvog danas znamo pojavila se u viktorijanskoj eri, ali ovaj papir bio je prilično grub i nedostupan svakoj obitelji. Tek 1930-ih godina mekani toaletni papir raširio se u kućanstvima. Najduže su se zadržali stari katalozi, kojima je odzvonilo tek nakon Drugog svjetskog rata.