Tko je bio Sinan Sakić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sinan Sakić bio je poznati srpski pjevač narodne i folk glazbe. Njegovi hitovi ''Zoko moja, Zoko'', ''Pusti me da živim'', ''Sve je postalo pepeo i dim'', ''Sudbina me na put šalje'', ''Reci želje sve'', ''Izađi na pet minuta'' i drugi su postali evergreen narodne glazbe.

Karijeru je započeo 1978. godine, a do 2017. objavio je 29 albuma. Iako su mnogi smatrali da je zbog lošeg zdravstvenog stanja njegova karijera gotova, u ovoj godini je pjesmom ''Idi, Bog neka te vidi'' najavio novi album.

Privatni život

Inače, Sinan je rođen je 13. listopada 1956. godine u Loznici u jednoj romskoj obitelji. Njegova majka Đulka je radila u lokalnoj tvornici, a otac Rašid je bio član vojnog orkestra, a kasnije zagrebačke i beogradske filharmonije. Sinan je odrastao u velikoj i siromašnoj obitelji, a iako se kasnije preselio u Beograd, ostao je jako vezan za rodni grad u kojem je proveo veći dio života. Protivljenje njegovog oca dovelo je do toga da je Sinan još prije 18 godina morao birati između obitelji i glazbe pa je nakon prvih većih honorara iznajmio stan. S 18 godina odlazi u vojsku u Pulu, a po povratku se ženi. Njegova tadašnja supruga s kojom je dobio dvoje djece bila je iz bogate obitelji, a kako je on bio kafanski pjevač, njihov brak se s vremenom našao u krizi i razveli su se.

Sinan s 18 godina odlazi u vojsku u Pulu, a po povratku se ženi. Njegova tadašnja supruga s kojom je dobio dvoje djece bila je iz bogate obitelji, a kako je on bio kafanski pjevač, njihov brak se s vremenom našao u krizi i razveli su se.

1981. godine se oženio Sabinom i s njom je dobio troje djece. Za Sabinu kaže da je njegova bezrezervna podrška u najljepšim, ali i najtužnijim trenucima. Njoj je posvetio pjesmu koja nosi njeno ime, a govori o ljubavi koju prema njoj osjeća. Sinan i Sabina imaju četvoro djece, tri sina i kćer. Sinovi se zovu Rašid, Elvis i Alen, a kćerka Đulkica. Rašid je najstariji sin, a najmlađi Alen. Sinan je po struci je elektro varioc.

Sinanovi rock and roll uzori

Kao dječak je imao je želju svirati klavir, ali otac ga je u tome sputavao jer je mislio da od toga neće imati koristi. Njegovi idoli u to vrijeme su bili strani rock izvođači poput Jimi Hendrix, Janis Joplin i bendova “Deep purple”, “The Rolling Stones”…

Iako mu glazba nikad nije bila strana, ispred mikrofona se nije vidio. Sinan je godinama sjedio za bubnjevima i svirao, u jednom narodnjačkom bendu je počeo svirati sa svojih 13 godina, piše bigrafija.org.

Pred kraj 70-ih godina radio je kao konobar u jednoj kafani, a zarada nije bila velika. Prijatelji su mu govorili da se okrene ka pjevanju, jer su vjerovali da bi od pjevanja mogao živjeti. Takvu ideju Sinan je u samom početku odbacio jer je govorio da on ne zna pjevati. Možda bi na tome i ostao kako je sam pričao kasnije novinarima, da jednom, sasvim slučajno, nije otpjevao pjesmu čovjeku koji mu je ponudio 500 dinara samo da ga čuje kako pjeva. Bile su to dvije mjesečne plaće koje je u to vrijeme mogao zaraditi kao konobar. Nije se mnogo dvoumio, otpjevao mu je jednu pjesmu. Čovjek se oduševio njegovom izvedbom i dao mu novac. Od tada je odlučio učiti pjevati narodne pjesme. Učio je i po pet pjesama dnevno, a na repertoaru su se našle pjesme Tome Zdravkovića, Šabana Šaulića i drugih. Imao je tu sreću da su ga čuli iskusni autori Radoje Mitrović, Miodrag M. Ilić i drugi. Sinanovo neobično pjevanje dopalo se i Iliću. Nije prošlo mnogo vremena od tada, a Sinan je u studiju već snimio svoju prvu pjesmu koja se zvala ''Rastanak kraj reke''. Bilo je to 1978. godine. Pjesma je bila hit na prvo slušanje, a već 1979. godine snimio je još dvije pjesme i to ''Kulu gradim'' i ''Jedna tuga za dva druga'' koje su odlično prošle kod publike. Bila je to i svojevrsna garancija da mu se smiješi uspješna muzička karijera.

'Južni vetar'

Bio je član legendarne grupe 'Južni vetar' koju su, osim njega, činili i Šemsa Suljaković, Dragana Mirković, Mile Kitić i Kemal Malovičić.

1982. godine je s Južnim vetrom objavio prvi album pod nazivom ''Još uvek te čekam'', koji u početku nije izazvao posebnu reakciju kod publike, ali pjesme ''Na igranci sinoć'' i ''Miki druže moj'' su se sve više počele vrtjeti na radio stanicama i ploča je na kraju prodana u oko 100.000 primjeraka.

1983. godine je snimio album ''Što me pitaš kako živim'' i tada se moglo naslutiti da će Sinan izrasti u veliku zvijezdu. To se dogodilo s trećim albumom “Pogledaj me”, koji je prodat u oko 700.000 primjeraka. Nakon toga je održao prve prave koncerte, ali s obzirom da su Sinan i Južni vetar bili pod blokadom državnih medija, čak i vlastitog izvođača PGP RTB, obožavatelji su ga mogli vidjeti samo na koncertima i omotima nosača zvuka, a za široj publici je bio nepoznat. To je dovelo do suradnje s ''Diskosom'' iz Aleksandrovca koji im nije mogao omogućiti veću reklamu, ali nije ni bojkotirao osobna najkomercijalnija izdanja.

Sinan je s Južnim vetrom do 1991. godine održao nekoliko koncerata i objavio još osam albuma, a nakon toga prekidaju suradnju.

Sinan u svakoj svojoj pjesmi

Sinan kaže da svaka njegova pjesma sadrži bar 90 posto njega, a svaka pjesma koju nije osjetio kao svoju ili ga nije dotaknula ne bi je otpjevao bez obzira koliki hit bi mogla postati. Pjesme “Oče moj” i “Sabina” je posvetio ocu i supruzi.

Nakon objavljenih albuma “U mraku” i “Korak od sna”, Sinan i Južni vetar opet počinju suradnju koja traje do 2001. godine. U tom razdoblju su objavili albume “Ženo, Bože, ako može”, “Nismo iz istog sveta”, “Sinan Sakić”, “Zoko, moja Zoko”, “Dodirni me”, “Drž’ se Mile, još si živ” i “Ne, ne daj da te ljubi”.

Snovi o posljednjim danima u Indiji

Sinan Sakić opčinjen je načinom života u Indiji. U jednom indijskom gradiću prije nekoliko godina je kupio i kuću, ali ju je kasnije 2017. obitelj Sakić prodala. Njihova kćerka studirala je menadžmet u Indiji i živjela u toj kući. U Indiju su često odlazili Sabina i Sinan, što zbog kćerke, što zbog želje da uživaju u njihovom načinu života. Ipak, iako su roditelji kćeri savjetovali da ostane u toj zemlji, ona se zbog ljubavi vratila u Srbiju.

Zbog nemogućnosti održavanja kuće i čestih putovanja, zbog zdravstvenog stanja i godina, Sakići su kuću prodali. Zanimljivo je i to da su Sinan i Sabina u Indiji upoznali i duhovnog vođu Sai Babu, te su boravili u njegovom hramu. Meditacije su ih kaže opuštale i smirivale. Sakići su prvi put otišli u Indiju 1996. godine, kada je njihov sin Alen imao teške opekotine. Tvrdili su da im je upravo indijski duhovni vođa mnogo pomogao kod ovog problema. Sinan je često govorio da ga je budizam veoma zainteresirao, te da iako je kuću prodao, ne isključuje mogućnost da kada se umirovi, i ostavi mikrofon, posljednje dane života i starost provede u ovoj dalekoj zemlji.

Viski, kokain i kocka

Nije tajna da je Sinan Sakić bio sklon raznim porocima. Javno je priznao više puta da pretjerano konzumira alkohol, najčešće viski, da mu ni droga nije strana, ali i da za noć prokocka i po 50 000 eura.

Na naslovnim stranama raznih medija svi njegovi poroci često su se isticali, kao i problem sa policijom zbog kokaina. Policija je kod Sakića pronašla kokain i to u donjem vešu, na graničnom prijelazu Trbušnica. Uhićen je zbog 2,3 grama kokaina koji su policajci pronašli tijekom pretresa.

Bez obzira na sve probleme, publika ga je i dalje obožavala. U listopadu 2017. godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja Sinan Sakić je smješten na bolničko liječenje u Klinički centar u Tuzlu u Bosni i Hercegovini. Smješten je na Odjelu za intenzivnu njegu, a boluje od jetrene encefalopatije. Tada su se pojavile i lažne vesti o smrti popularnog folkera, koje je demantirala njegova supruga Sabina. Ona je rekla da Sakić jeste teško bolestan, ali da nije istina da je preminuo u ovoj bolnici, piše bigrafija.org.

Jedno vreme je zbog problema s alkoholom i drogom izostajao sa scene, a 2003. godine se vraća s novim pjesmama. Dve godine kasnije je objavio album “Emotivac” s kojeg su se izdvojile i postale popularne pjesme “Umreću s osmehom”, “Lepa do bola” i “Mene kući niko ne čeka”.

Kasnije su usledili albumi “To je život moj” iz 2009. godine, “Šalu na stranu” iz 2011., “Brate” iz 2012., “Jedina” iz 2014.

2018. godine je pjesmom “Idi Bog neka te vidi” najavio novi album i da, usprkos zdravstvenim problemima zbog kojih se retko pojavljivao u javnosti, njegovo vreme još nije prošlo. U ožujku iste godine je s Aleksandrom Prijović održao koncert u Berlinu.