Tko je taj strašni Djed Mraz: Od nizozemske legende do ruskog starca s čarobnim gljivama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sijedi starac u crvenom odijelu s bradom i vrećom punom darova odavno uveseljava mališane i sve one koji se tako osjećaju za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana. No, kako je Bosna i Hercegovina naopaka zemlja u svemu i kako su se blagdani pretvorili u praznike, tako se i Djed Mraz, odnosno Djed Božićnjak, pretvorio se u još jednu personu non grata u zemlji nepoželjnih.

Čak i oni koji su kao djeca očekivali misteriozno spuštanje djeda s vrećom punom darova niz dimnjak, stali su obranu nekih vrijednosti koje bi mogao izmišljeni starac pogaziti. Tako se svake godine pred blagdansko vrijeme, pogaženo prazničnom etiketom, galami o strahu pa se starac pretvori u baba-rogu.

Vrata Laponije

Priča o Djedu Mrazu je, naravno, potkovana marketinški pa se selo na sjeveru Finske smješteno selo kojeg nazivaju “Vratima Laponije” proslavilo zbog adrese nepostojećeg djeda. Budući da se nalazi u na samom rubu Arktičkog kruga, svega 2.000 kilometara od Sjevernog pola, sve je zasuto dodatnom čarolijom kao što je (djeci) čarobna priča o nepoznatom starcu koji nagrađuje njihovu dobrotu krajem svake godine.

Kako se sve vrti oko novca, tako se i ovaj djedica iskorištava za sve marketinške mamce u brijeme blagdana. Ili praznika. 

Priča o suvremenom Djeda Mrazu, kojeg nazivaju još i Santa Claus, Saint Nicholas, Father Christmas, Kris Kringle, Santi, Santa te Father Christmas je varijacija nizozemske priče koja je bazirana na stvarnoj povijesnoj ličnosti – Svetom Nikoli.

Sveti Nikola rođen je u današnjoj Turskoj, u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. U mladosti je ostao bez roditelja a njegov život protkan je pomaganjem drugima u kojima je prepoznavao Boga te je zbog toga postao svecem zaštitnikom, između ostalih, siromaha i djece koja se darivaju na njegov spomendan.

Robovi, bog Odin i britanski lik u zelenom kaputu

Nizozemska priča, iz koje je sve krenulo, svetog Nikolu povezuje ga sa Španjolskom iz koje je brodom dolazio do njihovih obala i domova gdje su mu pomagali robovi poznati kao Zvarte Piet (Crni Petar) koji je Sv. Nikoli bio isto što i vilenjaci Djeda Mrazu, samo što je nevaljalu i zločestu djecu Crni Petar kažnjavao.

U njemačkom folkloru prije preobraćanja na kršćanstvo postojale su priče o bogu Odinu koji je svake godine za vreme zimskog solsticija održavao veliku lovačku zabavu s drugim bogovima. Na taj dan djeca bi objesila svoje čizme blizu dimnjaka a u njih su stavljali mrkvu i šećer za legendarnog Odinovog konja Sleipnira. Odin ih je za njihovu darežljivost nagrađivao slatkišima. Ova je tradicija preživjela i povezala se Sv. Nikolom. Što se tiče izgleda Odin je prikazivan također kao bradati starac.

I ta tradicija darežljivog djedice spojila se s britanskim likom Father Christmas, koji je nosio dugi zeleni kaput a s vremenom je sjedinjen sa svetim Nikolom da bi nastao lik Santa Clausa koji ime duguje krivom izgovora nizozemske riječi Sinterklaas koja je nastala spajanjem riječi Sint Nicolaas.

Spoj nizozemske i engleske priče

Najzad, tu je lik i mitske ličnosti iz ruske paganske tradicije. U pitanju je opaki Starac Mraz (odatle mu kod nas dolazi ime Djeda Mraz) koji je otimao (kasnije zločestu) djecu i odnosio ih daleko u šume sjevera gdje ih je vezivao za drveće… Kasnije se Starac Mraz ''prodobrio'' pa je počeo nagrađivati dobru djecu a onu zločestu je prestao kažnjavati. Tako se likom i karakterom približio Santa Clausu i sv. Nikoli.

Potom se engleska i nizozemska verzija ovog darežljivca spajaju u novootkrivenom svijetu preko oceana pa je Sinterklas amerikaniziran i pretvoren u Santa Clausa kojeg su prikazivali kao nizozemskog mornara s lulom u dugom zelenom kaputu.

Za ono kako izgleda današnji Djed Mraz kriv je američki karikaturist Tomas Nast s ilustracijom iz 1863. godine u novinama Harper's Weekly.

Dodatnoj promociji Djeda Mraza i onome kako ga danas poimamo doprinijela je pjesma ''A Visit From St. Nicholas'', poznatija kao ''The Night Before Christmas'', u kojoj se prvi put spominju njegovi irvasi - Rudolph, Dasher, Dancer, Prancer, Viken, Comet, Cupid, Donder i Blitzen, koji vuku njegove saonice.

Čarobne gljive

Boje njegovog kostima su se mijenjale, dok crvena najzad nije postala prihvaćena nakon što se takav pojavio u na božićnoj čestitki i u dječjoj knjizi L. Frank Bauma ''Život i avanture Djeda Mraza'' iz 1902. godine.

No, za prikaz današnjeg Djeda Mraza glavni je krivac Coca Cola i fotografija Haddona Sundbloma reklamnu kampanju ovog pića.

No, sam kostim Djeda Mraza ponajviše proizlazi i iz ruske tradicije koja ga prikazuje obučenog u crveni ili plavi kaput, krznene čizme.

Crvena boja njegovog kaputa je ''prevagnula'' jer je povezana uz biskupski plašt Sv. Nikole. Tijekom vremena Djeda Mraz se mijenjao, u sebi zadržavajući atribute folklora raznih zemalja.

Tako neki znanstvenici smatraju da su moderni atributi Djeda Mraza proizašli iz atributa sibirskog šamana koji je za vreme zimskog festivala ulazio u kuće kroz dimnjake i ostavljao gljive jarko crveno-bijele boje, koje su ljudi kačili na ognjište, gljive su povezane i s irvasima koji su ih jeli, a sam šaman je mogao i letjeti.