Zašto je Marlon Brando odbio Oscara za Kuma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Marlon Brando i danas je za mnoge jedan od najvećih, ako ne i najveći, glumac svih vremena. On i Montgomery Clift, te kasnije James Dean, bili su prvi "method" glumci u Hollywoodu, pripadnici nove škole glume koju su posebno "gurali" Lee Strasberg i redatelj Elia Kazan.

Osim njegove karizme na ekranu, neograničenog talenta i obožavanja od strane publike Brandovim je kolegama s genijalcem iz filmova "Na dokovima New Yorka" i "Tramvaj zvan čežnja" bilo nemoguće teško raditi.

Nestalan zahtjevan i temperamentan

Bio je nestalan, zahtjevan i temperamentan. Nakon već spomenuta dva filma, te njegove uloge Emiliana Zapate u "Viva Zapata" te Marka Antonija u "Juliju Cezaru" karijera mu je počela kliziti nizbrdo.

Šezdesete, i njegovi filmovi "One-Eyed Jacks" i "Pobuna na brodu Bounty" smatraju se krajem holivudske zlatne ere.

Onda, desetljeće kasnije, 1972. snimljen je "Kum" Francisa Forda Coppole, jedan od 15 financijski najuspješnijih filmova svih vremena, a o umjetničkoj važnosti se i dan danas piše. Brando je 1973. za svoju ulogu mafijaškog šefa Vita Corleonea, oca likova koje su glumili Al Pacino, James Caan i John Cazale, genijalci nove generacije, dobio nominaciju na najboljeg glumca.

Prezenteri na 45. po redu dodjeli nagrade bili su Liv Ullman i Roger Moore. Upravo su oni proglasili Branda pobjednikom i publika je gotovo podivljala od oduševljenja. Svi su znali da je riječ o povijesnoj ulozi te da Brando i više nego zaslužuje svog drugog Oskara (prvi je bio za "Na dokovima New Yorka", a sveukupno je u životu zaradio osam nominacija).

Odbio Oscara

No, Brando je Oskara odbio, time postavši treća osoba koja je odbila prestižnu nagradu. Nije se niti pojavio na dodjeli Oskara, već je poslao mladu glumicu imena Sacheen Littlefeather. Ona se na pozornici pojavila u tradicionalnoj haljini američkog indijanskog plemena Apača, s dugom, crnom kosom svezanom u dva repa koja su joj padala niz ramena, piše Vintage News.

Littlefeather je bila relativno nepoznata glumica u to doba, te predsjednica udruge za promicanje i poboljšanje imidža američkih Indijanaca. Njezini su preci bili gorski Apači, a ona aktivistica za prava američkih Indijanaca.

I Brando je cijeli život bio aktivist. Čvrsto je vjerovao u ideju da glumci moraju iskoristiti svoju slavu da pomognu drugima. Littlefeather je sa sobom donijela 15 stranica govora kojeg je Brando sam napisao, ali producenti su joj rekli ostane li na pozornici dulje od 60 sekundi biti će uklonjena s nje.

"Večeras predstavljam Marlona Branda koji me zamolio da vam kažem kako on ne može prihvatiti ovu nagradu, a razlog koji navodi jest tretman američkih Indijanaca danas na filmu", rekla je Littlefeather. Većina je dvorane aplaudirala, dok su neki pokazali svoje negodovanje.

Branda je smetalo što se u filmovima Indijance uvijek prikazuje kao neprijatelje, alkoholičare, neinteligentne i lijene. Što je Branda baš tada nagnalo na to da baš tada to napravi.

Za građanska prava

Incident kojem je svjedočio tijekom Wounded Knee prosvjeda 1973. godine gdje su Oglala Indijanci prosvjedovali jer američka vlast nije ispunjavala svoja obećanja dana Indijancima.

Glumac je, pišu njegovi biografi, bio istinski predan pokretu za građanska prava, sudjelovao je i u maršu na Washington. Inspirirala ga je njegova najdraža filozofkinja, Hannah Arendt, koja je pisala o "samostalnom promišljanju".

L.A. Times je kasnije objavio kako je u Brandovom pismu Akademiji pisalo i kako je "djeci ionako teško odrastati u ovom svijetu, a kada mali Indijanci gledaju filmove, kada vide kako je opisana njihova rasa, um i duša im bivaju ozlijeđeni na način na koji nikada nećemo moći do kraja shvatiti."

Šteta je da dok je Brando bio zvijezda još mnogih filmova, od "Posljednji tango u Parizu" do "Apokalipse sada" karijera Littlefeather je završila i prije no što je počela. No, nastavila se baviti aktivizmom. Brando je do kraja života zastupao interese američkih Indijanaca.