Zašto jelka za Božić?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tradicija kićenja božićnih jelki ima duboke korijene u poganskim običajima, koji su u mnogim europskim kulturama povezivali drveće s ciklusima prirode, plodnosti i vječnosti.

Prije nego što su kršćanski običaji preuzeli mnoge poganske rituale, ljudi su ukrašavali drveće u čast svojih bogova, u obredima vezanim uz zimski solsticij, koji je označavao najkraći dan u godini i početak duljeg dana. Drveće je u tim običajima simboliziralo obnovu života, plodnost i ravnotežu prirode, a zelene grane (poput borova i jelki) smatrane su svetištem koje nije umiralo tijekom zime.

Poganski običaji i kićenje drveća

Poganski običaji koji su prethodili božićnoj tradiciji ukrašavanja drveća mogli su se vidjeti u mnogim europskim kulturama, posebno u Germaniji i Skandinaviji, gdje je drveće bilo simbol života, vječnosti i božanskog prosvjetljenja. Tijekom zimskog solsticija, poganski narodi su ukrašavali drveće plodovima, orasima, svjećicama i drugim prirodnim materijalima kako bi privukli sunce i osigurali plodnost u nadolazećoj godini.

Na primjer, germanski i nordijski narodi su vjerovali da božanstva prirode žive u drveću, a zeleni borovi i čempresa smatrali su se poveznicama između ljudskog svijeta i svijeta bogova. Kićenje drveća tijekom zime imalo je funkciju očuvanja života u najmračnijem periodu godine, kad je snaga sunca bila na svom najnižem nivou.

Kićenje prve jelke u Litvi

Prva službena dokumentirana božićna jelka postavljena je u Litvi u 16. stoljeću. To se dogodilo u glavnom gradu Vilniusu, a prema nekim izvorima, prvi puta je jelka ukrašena 1510. godine. Jelka u Vilniusu nije bila obična božićna jelka kakvu poznajemo danas, ali se smatra da je to bio prvi poznati slučaj u povijesti Europe gdje je bor postavljen u javnom prostoru i ukrašen u sklopu proslave božićnih običaja.

Jelka u Litvi bila je povezana s lokalnim poganskim vjerovanjima i običajima. Litvanci su prije dolaska kršćanstva također slavili zimski solsticij, u sklopu kojeg su u čast svojih bogova ukrašavali drveće. Zeleni borovi su, poput ostalih poganskih kultura, simbolizirali život i obnovu, a kićenje jelke postalo je način poštovanja tih drevnih običaja, dok je istovremeno integriralo kršćanske elemente.

U 16. stoljeću, uz dolazak kršćanstva, mnoge poganske tradicije su prilagođene i ušle u širu božićnu praksu. Iako je prvi dokumentirani zapis o božićnoj jelki u Litvi dolazi iz 1510. godine, ta tradicija s vremenom počinje rasti i širi se u druge dijelove Europe. Kićenje jelki postalo je duboko ukorijenjeno u božićnu proslavu, a litvanska tradicija ostaje važan dio povijesti razvoja božićne jelke u Europi.

Povijest i povezivanje s poganskim običajima

Kićenje božićnih jelki u Litvi i u drugim dijelovima Europe može se smatrati mostom između poganskih običaja i kršćanske simbolike Božića. Poganski običaji slavili su drveće kao simbol života, a s dolaskom kršćanstva, drvo je postalo simbol Krista kao „drveta života“. Ukrašavanje drveta, koje je prvobitno bilo povezano s poganskim ritualima, postupno je prešlo u običaj kršćanske proslave, a od tada do danas božićna jelka ostaje središnji simbol božićnog veselja i slavlja života.

Tako se kroz povijest tradicija kićenja božićnih jelki transformirala, ali njezini korijeni u poganskim običajima vezanim uz drveće i prirodu ostali su temeljni.

Tradicija kićenja božićnih jelki seže unazad nekoliko stoljeća, a povezana je s proslavom Božića, posebice u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi. Kićenje jelke, kao simbol božićne radosti i nade, postalo je uobičajeno tek u 16. i 17. stoljeću, a njeni korijeni leže u mnogim predkršćanskim običajima, poput ukrašavanja drveća u čast bogovima ili kao obred plodnosti.

Početak tradicije

Jedna od najpoznatijih priča o podrijetlu tradicije kićenja božićnih jelki povezana je s njemačkom tradicijom iz 16. stoljeća. Prema legendi, Martin Luther, teolog i reformator, prvi je postavio svijeće na božićnu jelku. Tada je, navodno, tijekom jedne noći bio fasciniran svjetlom zvijezda koje su se probijale kroz drveće, pa je odlučio replicirati taj prizor postavljanjem svijeća na bor.

Tradicionalno, u Europi je ukrašavanje božićnih jelki započelo u Njemačkoj, gdje su božićni običaji povezani s drvećem i zelenilom koji su simbolizirali životnu snagu i obnovu. Prvo dokumentirano spominjanje božićne jelke u Njemačkoj potiče iz 1521. godine, a već u 17. stoljeću počinje praksa ukrašavanja drveća različitim ukrasima poput voća, oraščića, a kasnije i svijeća.

Širenje tradicije

Tradicija kićenja jelki širila se i izvan Njemačke, posebice kroz englesku kraljevsku obitelj. U 19. stoljeću, kraljica Viktorija i njezin muž, princ Albert (porijeklom iz Njemačke), počeli su ukrašavati božićno drvce na način koji je uključivao svjetiljke, dekoracije od stakla i slatkiše, što je postalo vrlo popularno u Britaniji. Ovaj običaj vrlo brzo je prenesen u druge dijelove Europe i Sjeverne Amerike.

Neobični rekordi u kićenju božićnih jelki

U današnje vrijeme, božićne jelke nisu samo simbol obiteljskih okupljanja i veselja, nego i prilika za postavljanje neobičnih rekorda. Na primjer:

Najveća božićna jelka na svijetu:

Rekord za najveću božićnu jelku postavljen je 1950. godine u Nevadi, Sjedinjenim Američkim Državama. Jelka je bila visoka čak 67,36 metara. Ovaj rekord još uvijek izaziva divljenje zbog svoje nevjerojatne veličine.

Najskuplje ukrašena jelka:

U 2011. godini u Dubaiu je postavljena jelka čija je vrijednost bila oko 11 milijuna dolara. Ova jelka bila je ukrašena dijamantima, zlatom i drugim dragocjenostima, a postala je prava turistička atrakcija.

Najveći broj ukrasa na jednoj jelki:

U Philadelphiji je postavljen rekord za najveći broj ukrasa na božićnoj jelki. Jelka je bila ukrašena s više od 700.000 ukrasa, što je izazvalo oduševljenje i privuklo veliki broj posjetitelja.

Božićna jelka pod morem:

Zanimljiv i neobičan rekord postavljen je 2018. godine, kada je u Australiji postavljena podvodna božićna jelka. Jelka je bila postavljena na dubini od 10 metara u moru, gdje je bila ukrašena specijalnim morskim ukrasima i svjetlima.

Božićne jelke danas nisu samo odraz tradicije, već i prilika za kreativnost i postizanje neobičnih rekorda koji nadmašuju granice običnog ukrašavanja.