Božić u Ruandi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Pred nadolazeće blagdane, ove godine osjećam veliku radost i sreću, jer, moji župljani u ruandskom selu Kivumu više nisu prepušteni sami sebi. A moja misija i životni san, da im život učinim kvalitetnijim, dobili su krila – nošeni su na krilima dobrih ljudi iz BiH i Hrvatske, odnosno hrvatskoga naroda iz cijeloga svijeta“.

Riječi su ovo fra Ivice Perića, misionara koji je više od 20 godina u Africi, a inače je rodom iz Lepenice, Općina Kiseljak.

Iz Kivuma za Bljesak.info

Isus je vidio veliku potrebu naroda u Ruandi. Prvo im je poslao fra Vjeku Ćurića, a nakon njegove tragične pogibije, Isus je odlučio da put fra Vjekinih velikih djela nastavim graditi ja. Iako u početku nije bilo lako, nisam nikada niti pomislio odustati, nastavlja fra Ivica, čije ćemo afričke pustolovine, na portalu Bljesak.info, odsad pratiti svako 15 dana.

Ne zovu Ruandu zaludo – zemljom vječnog proljeća! Svugdje je i uvijek zelenilo. I temperatura je konstantno uravnotežena na gotovo idealnih 27 stupnjeva. Noću se malo "smrzavamo" na "hladnih" 18 stupnjeva, kao što u dva navrata godišnje moramo podnijeti po dva mjeseca strahovito jake pljuskove u trajanju sat vremena dnevno., ali, u vrijeme Božića Ruanda je uistinu – raj, uvodi nas fra Ivica Božićnu Afričku priču.

Božić je u Ruandi jedno veliko slavlje. Tad se neizostavno sve obitelji ponovo okupljaju. Svi koji su trbuhom za kruhom otišli u gradove, pa i u druge zemlje, vraćaju se roditeljima, braći i sestrama u rodno mjesto slaviti zajedno s njima rođenje Kristovo.

Spretni i nezasitni mešetari tada stupaju na scenu i povećavaju cijene svega i svačega po nekoliko puta. Jer, znaju oni jako dobro da se u Ruandi u vrijeme Božićnih blagdana masovno kupuju odjeća, obuća, ali i bolja hrana. Znaju mešetari jako dobro da se djeca u vrijeme Božića rješavaju starih i iznošenih dronjaka te da na svečanu i svetu Božićnu misu svi nastoje doći u novome ruhu.

S obzirom da većina njegovih župljana jedva sebi priskrbi tri obroka tjedno (tjedno, a ne dnevno!) i sam se kaže zapita odakle iznađu mogućnosti za obnoviti svoju garderobu. Neki od njih na misu dođu i sa šeširom na glavi, i time, barem nakratko, svima demonstriraju svoju moć i bogatstvo.

Kuće se napune rižom, krumpirima, pivom, rakijom od banana, gaziranim sokovima, šećerom, kruhom i, u vrlo simboličnoj količini – mesom, koje se u ovoj zemlji jede samo za blagdane. Bitno drukčije nego u susjednoj Ugandi u kojoj je meso na Božićnoj trpezi – obavezno! No, Ruanda je vidno siromašna zemlja, ljudi se protežu koliko mogu. Tako iskoriste Božić i okupljanje cijele obitelji da bi dvostruko slavili.

Na Božić gotovo svi njegovi župljani žele krstiti svoju djecu, jer im je jeftinije o jednom trošku imati dvije fešte, ali i zbog svečanosti datuma. Tako je fra Ivica jučer, na Badnji dan na misi vjenčao čak sedam parova, dok će danas krstiti 45-ero djece.

Inače, misno slavlje nije u ponoć kao kod nas, nego počinje u popodnevnim satima i traje nekoliko sati. U Ruandi se ne kite Božićne jelke ili borovi, ali zato na kućna vrata svi stavljaju goleme listove banana.

Misno slavlje proslave Kristova rođenja počinje za Badnjak oko 16 sati i traje – pet sati! Crkva je pretijesna primiti sve župljane, nekoliko tisuća ih se uspije natisnuti unutra, ali još više ih stoji izvan crkve. Svi pjevaju, svi plešu, bubnjari neprestano udaraju ritam, vjerojatno baš kao što gledamo na filmovima.

Jaslice se kaže fra Ivica, prave od gline ili rezbare u drvetu ili pak režu i lijepe od kore od banana. U svakom slučaju, sigurni smo da se u ovim puno skromnijim uvjetima, Božić proslavlja na puno iskreniji i veseliji način.