Glazba, volontiranje, fakultet: Drugačija priča iz Mostara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Kada imate volju i želju ne treba odustajati. Slijedite svoje želje, bit će uspona i padova, ali u konačnici sve se može'', govore sestre Ištuk koje samouvjereno koračaju Mostarom i svojim aktivnostima doprinose kulturnom i društvenom životu svojih sugrađana.

Simfonijska glazba nikada ne može izaći iz mode

Anica je 24-godišnja violinistica koja svoju ljubav prema glazbi s užitkom prenosi Mostarcima. Već pet godina članica je Simfonijskog orkestra Mostar, a često je možemo čuti kako notama najavljuje brojne događaje i izložbe u Mostaru.

''Mislim da je došlo vrijeme za simfonijsku glazbu, mi polako dobivamo svoju publiku. Mislim da simfonijska glazba nikada ne može izaći iz mode, jer te vrijednosti koje ona daje ne mogu proći. Te vrijednosti mogu možda biti zasjenjene u nekom trenutku, proizvedeno lošim društvom, reklamom ili glazbom koja se pravi u popularnom svijetu jer ta neka estrada koja nažalost uzima previše maha. Ali vjerujem da u Mostaru postoji sve više sluha za simfonijsku glazbu, a dokaz smo mi mladi ljudi. Ima dosta studenata glazbe u Mostaru i dosta djece po glazbenim školama i na koncertima simfonijskog orkestra. Viđam sve više mladih ljudi što mi je stvarno drago, i to mladi ljudi koji nisu pozvani od nekoga da dođu na koncert, nego vide plakat i dođu nas poslušati'', rekla nam je Anica, dodajući kako je violinu počela svirati prije 15 godina, kada su se ona i sestra sasvim slučajno upisale u osnovnu glazbenu školu.

Josipa svira klarinet već 15 godina i članica je Hrvatske glazbe Mostar, najstarijeg puhačkog orkestra u BiH.

Vlast nema sluha prema Hrvatskoj glazbi

''Hrvatska glazba Mostar osnovana je davne 1889. godine. Danas Hrvatska glazba Mostar živi i radi u nemogućim uvjetima. U proteklih 120 godina preživjela je sve moguće okupatorske vlasti koje su je htjele uništiti i napokon nakon demokratskih promjena dočekala je 'svoju vlast', a ta vlast nema nimalo sluha prema Hrvatskoj glazbi. Žalosno je da ljudi na vlasti ne prepoznaju glazbu kao nositelje kulture Hrvata grada Mostara više od jednog stoljeća. Hrvatska glazba je prepuštena sama sebi i postoji isključivo zbog entuzijazma svojih glazbara, a mi se trudimo da se naša glazba i dalje čuje'' rekla je Josipa, a entuzijasti Hrvatske glazbe tradicionalnim nastupima 1. svibnja, za Silvestrovo te karnevalskom povorkom i Božićnim koncertom Mostaru daju dašak svjetskih tradicija.

Osim što obje aktivno sudjeluju u kulturno – glazbenom životu grada, sestre Ištuk i volontiraju, a kao takve trude se dati primjer svojim vršnjacima.

Iako je studentica glazbene umjetnosti, Anica aktivno volontira u udruzi Minores koja pomaže beskućnicima u Mostaru. Josipa je studentica pedagogije, hrvatskog jezika i književnosti, a svoje volontiranje posvećuje djeci inkluziji u društvu.

''Volontiram od srednje škole, a na fakultetu sam volontiranje usmjerila sebi bliskim ustanovama. Volontiram u Inkluzivnom vrtiću Sunčani most, u uredu za podršku studentima s posebnim potrebama, članica sam kluba pedagoga i od ove godine otvoren je klub studenata hrvatskog jezika i književnosti, čija sam članica također'', govori nam dvadesettrogodišnja Josipa o svojim aktivnostima, dodajući kako je bila jedna od organizatorica prve znanstvene konferencije studenata pedagogije u Mostaru, te je do sada izložila dva znanstvena rada iz ove oblasti.

Volontiranje - divna strana života

''Volontiranje u Minoresu je divna strana mog života. I tu sam više-manje slučajno došla, prijateljica je dugo bila članica Minoresa jednom prilikom sam pošla s njom u obilazak i zaljubila sam se u ono što volonteri ove udruge rade i način na koji se trude pomoći našem društvu. Već sam godinu i nekoliko mjeseci s njima i ne bi taj osjećaj mijenjala tako lako. Djelovanjem se trudimo pomoći, i radimo ono što je u našoj moći, ali sigurno mijenjamo pogled mladih. Javljaju se ljudi koji vide reportažu i dođu znatiželjni da pomognu, ali važno je da se zainteresiranost i aktivnost mladih povećala'', kaže Anica, duboko vjerujući da svojim primjerom mijenja pogled mladih na svijet.

''Ja sam u neku ruku privilegirana da se bavim ovim čim se bavim, svaki dan su mi dostupne predivne i vanserijske stvari. A živim za taj dan da ljubav prema glazbi i znanje prenesem djeci, jer je mene glazba i profesor promijenili. Bila sam prva generacija violine u Mostaru u klasi profesora Vasilija Buzmakova, čiji je pristup prema glazbi promijenio cijeli moj svijet'', dodala je Anica.

Josipa i Anica napominju kako su im u njihovom radu obitelj najveća podrška.

Sestre su svjesne kako, nažalost, u našem društvu postoje razlike i barijere koje su ostale od prijašnjih vremena, no obje su uvjerene kako se svi, a pogotovo mladi trebaju probuditi, počevši od njih, i krenuti k budućnosti.

''Svi, a pogotovo mladi mogu sve kada imaju volju i želju. Ali najvažnije je da ne odustaju, da se u svojim planovima ne boje ni posustajanja ni poraza kojih će biti, ali ne treba odustajati. Treba se boriti i hrabro kročiti u pobjede'', kaže Josipa, dok Anica nadodaje kako volja treba biti pokretač svima.

''Svatko treba biti svoj pokretač i biti aktivan, a ne čekati da nešto padne s neba, jer neće. Treba imati zacrtane ciljeve i snove, a ako postoji nešto što se voli treba se ići za tim. Jer stvarno sve je moguće uz dovoljan trud, volju i želju'', rekla je Anica, poručujući s Josipom kako nema odustajanja.

Kažu, svijet ostaje na mladima. Mi ćemo dodati: Ako će ostati na ovakvima, nema razloga za brigu.