Humanitarci iz Mostara aktivno pomažu beskućnicima u povratku na pravi životni put

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Volonteri udruge Minores iz Mostara brinu o 15-tak beskućnika koji se nalaze na području grada Mostara. Oni im dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom uvijek u isto vrijeme dostavljaju hranu, a po potrebi i odjeću, a volonteri udruge tijekom godine organiziraju različite humanitarne akcije.

Hranu i odjeću su na početku osiguravali sami volonteri, a kasnije su im se priključili i sponzori koji rado pomažu mostarskim beskućnicima.

Beskućnici o kojima brine 30-tak volontera udruge Minores su većinom muškarci od 35 do 60 godina, ali također skrbe i o jednoj obitelji.

''Primarni cilj su nam beskućnici, njima se najviše bavim, iako smo se mi proširili na socijalno ugrožene obitelji, i njima pomažemo u hrani odjeći i obući, ali naše glavno polje djelovanja su beskućnici. Stvarno njima treba dosta psihološke pomoći, njima nije dovoljna pomoć samo u hrani i odjeći, baš se vidi da su to ljudi kojima je potrebna psihološka pomoć'', rekla je Ana Miočević predsjednica Udruge za Bljesak.info.

Ana ističe kako je krajnji cilj udruge osnivanje centra za beskućnike kojeg nema u cijeloj Hercegovini.

''Možda u Mostaru nema toliko beskućnika da pokrenemo taj centar, ali to je naš krajnji cilj u budućnosti. U cijeloj Hercegovini nema centara za beskućnike, centra gdje bi mogli prespavati ljudi koji nemaju dom'', ističe Ana.

Ana kaže kako je kroz rad s beskućnicima vidjela različite životne priče. Ističe kako je većina beskućnika imala posao i obitelj, ali su ih izgubili zbog različitih životnih okolnosti u kojima su se našli. Također, kaže kako je dosta beskućnika ovisnika i kako im je zaista teško ponovno se vratiti na pravi put.

Ispričala nam je pozitivan primjer čovjeka koji je bio beskućnik, ali je uspio dobiti posao, krov nad glavom, te je počeo živjeti normalan život. ''On danas ide u crkvu, normalno se oblači, to je velika preobrazba za nekoga tko je spavao na ulici'', rekla je Ana.

Ana kaže kako će ljudi preko njih pomoći beskućniku, ali kako im sami prvi neće prići i pružiti im ruku.

''Ljudi i dalje na njih gledaju s gnušanjem, i ti ljudi se dive nama i našem humanitarnom radu, ali prvi će beskućnika zaobići dva metra ako ga vidi na cesti. To mi ja najviše žao'', ispričala je Ana.

Ana i članovi udruge Minores svijetli su primjer mladih Mostaraca koji pokazuju kako u ovom gradu ima ljudi dobra srca koji rado pomažu onima kojima je pomoć zaista potrebna.