Kraj projekta Živi Život, ali početak dugoročnog programa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proteklih 7 tjedana intenzivno sam radila s djecom i mladima iz cijeloga Mostara kako bismo pripremili završni nastup 06.10.2011.

Iako je većinski rad bio fokusiran na razvoju našeg jednogodišnjeg programa u BiH, ovaj nastup je igrao važnu ulogu u predstavljanju toga plana široj javnosti.

Svaki javni nastup logično stvara stres i pogađa živce Umjetničkog direktora, ali u ovom slučaju, naša prezentacija nazvana Živi Život stvorila je malo više leptirića u mom želucu jer će jasno otkriti je li naš ključni cilj uspješno proveden: spajanje grupe djece bez roditeljskog staranja s grupom mladih plesača iz cijeloga grada.

U četvrtak, 06.10.2011., više od 200 ljudi se zbijalo u HNK Mala scena da vide što im predstavlja projekt Živi Život. Nastup je počeo i prije službenog nastupa; da, upravo to i mislim jer smo za javnost otvorili zagrijavanje svih naših polaznika zajedno na pozornici. Zagrijevanje je bio važna komponenta svih naših treninga i htjela sam da to javnost vidi, kako bi i ne-plesači shvatili koliko je truda, napora i koncentracije uloženo svaki dan u ovoj vrsti razvoja mladih. Tako smo imali sve, od šestogodišnje Ilvane iz Dječjeg doma Egipatsko selo, do 26-godišnje Dajane iz plesnog kluba Erigo, koje su na pozornici radile iste vježbe – to je savršen primjer snažne moći plesa da izjednači sve razlike među ljudima. 

Zaista u tome trenutku, dok sam gledala u 400 očiju u publici i 35 mladih svih uzrasta i nacionalnosti na pozornici, shvatila sam da polako postižemo veliki cilj ovoga projekta.

Tada je prezentacija "službeno počela" prikazavši slideshow fotografija s treninga, dokumentarni film o našem radu s djecom u Dječjem domu Egipatsko selo i dva koreografska uratka. Najbolji dio večeri za mene je bila činjenica o toliko različitih ljudi u publici. Tu je bilo djece iz različitih ekonomskih pozadina, voditelja omladinskih organizacija, predstavnika nevladinih organizacija, plesača i raznih ljudi znatiželjnih da saznaju više o našem program Živi Život.

Najviše nas je ispunilo to što su sve ove različite grupe ljudi našu prezentaciju smatrale privlačnom i pozitivnom.

Jako mnogo mi znači kada god mi priđe nepoznata osoba i kaže da moja tvrtka i naš tim lokalnih partnera radimo nešto “važno za djecu”. Naposljetu, to jeste osnovna i najvažnija bit svih tih plesnih treninga i svega ostalog što ide uz ovakav posao.

Tri dana kasnije, pozdravljala sam se s našom novom Direktoricom za BiH, Tanjom Raič Tarčuki i našom novoizabranom mladom asistenticom, Sanjom Elezović. One će nastaviti raditi s RDDC-em iz Amerike kako bi nastavile sve što smo započele ovdje. Moj odlazak značio je kraj projekta, ali početak programa.

Ukrcavši se na avion, rekla sam još jedno 'do viđenja'… 24sata kasnije biti ću u Guinei, Zapadna Afrika.  (Rebecca Davis za Ringo Mostar)