Pogled iz Ogledala: Od mladih u Mostaru sigurno ćete vidjeti još čuda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jelena Božić, mlada spisateljica iz Mostara, studentica anglistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, javnosti je poznata po svom online drveniku 'Ogledalo duše'.

''Najviše vremena provodim na Ogledalu. Ali ne onom u predsoblju, dok me niste okrunili najvećim narcisom, nego ovom virtualnom gdje pišem sve što mi se mota po glavi. Pisanje mi nije bio san, pisanje mi je stvarnost otkako sam naučila slova. Imala sam ljubičastu bilježnicu u koju sam ispisivala pjesmice u prvom razredu osnovne škole. Poslije sam imala neke druge bilježnice i malo drukčije 'pjesmice', ali nikad zapravo nisam odustajala. Najprije sam naučila plivati u poeziji, a poslije sam se kupala i u pisanju dramskih i proznih tekstova. Objavljivala sam u raznim časopisima, zbirkama, zbornicima još od šesnaeste godine'', priča nam Jelena.
Jelenino 'Ogledalo duše', kako kaže, nastalo je sasvim spontano, kada je tekstove počela objavljivati na svom Facebook profilu.

''Jedan me prijatelj upitao zašto ne bih napravila stranicu. Ispočetka sam bila skeptična, ali mi je onda rekao da bi zapravo tako svima koji čitaju tekstove bilo lakše – sve bi bilo na jednom mjestu. Dobra mu je bila metoda nagovaranja, skrenuo je pozornost s mene i preusmjerio je na čitatelje pa sam ga poslušala. Ime je nastalo po jednom starom nazivu još jedne od bilježnica koje sam ispunjavala riječima. I evo, danas mi je drago, jer stranica broji preko četiri tisuće fanova, a ja se ni u čemu ne pronalazim toliko koliko u dijeljenju svojih priča s njima'', govori Jelena o svojoj ljubavi prema pisanju, no ističe kako Ogledalo nije njen dnevnik, ali u svojim tekstovima iznosi sve što noi na duši.

Lajtmotiv -ljubav

''Ogledalo nije moj dnevnik. Ne objavljujem na njemu svaki dan postove o tome gdje sam bila, što sam radila, koga sam vidjela i što sam nosila. Nije to ni nekakav spisateljski atelje, ne koristim baš neke posebne, čvrsto definirane tehnike pisanja niti ukrašavam tekst dok ga skroz ne deformiram. Ogledalo je možda oboje, a nijedno. Zapravo, nešto između. Na njemu ćete pronaći sasvim jednostavne tekstove o tome kako sam sjela u pogrešan tramvaj i zapisala svoje misli koje su me okupirale, ali i česte izlete u književnost, poetsko vrištanje preko slova o nedostajanju, vezi na daljinu, čežnji za Mostarom, ljubavi prema drugim gradovima i sjećanjima na neke prošle ljude i trenutke. Kad tekst napišem, tada ga i objavim, rijetko uljepšavam i dorađujem'', kaže Jelena, no može se reći da je lajtmotiv svega što nalazi na Ogledalu, ono u što ona nepopravljivo vjeruje – ljubav.

''Ne mora to nužno biti romantična ljubav s patetičnim uzvicima i patnjama, nego ljubav kao sila, kao moć i kao pokretač svega što vidim oko sebe. Sve što se događa meni i ljudima oko mene pokušavam prokomentirati sa stajališta ljubavi. Jedino se tako osjećam kompetentnom da bilo što kažem o onome što se u svijetu odvija. Danas ljudi puno pišu, a malo čitaju. Svi imamo mišljenje, svi ga želimo podijeliti, a tuđa nas ne zanimaju. Mislila sam, ako se odmaknem od tog utabanog puta dežurnog hakača, pronaći ću neki svoj krug raje s kojom bih razgovarala. I zbilja, još nas ima dosta koji vjerujemo u tetu Ljubav. To je ono čemu Ogledalo služi – razmjeni mišljenja, iskustava, oduševljenja i razočarenja koje je proizvela iskrena emocija'', rekla je Jelena o cilju 'Ogledala duše'.

Ogledalo joj je, kako kaže, proširilo vidike i obogatilo je za još jedan osjećaj koji nikad prije nije osjetila. Pisanje je kaže Jelena, ono čime se želi baviti u životu i to je potvrdila zahvaljujući 'Ogledalu duše', a mlada spisateljica nam otkriva kako radi i na knjizi.

Knjiga u izradi

''Knjiga je u izradi, par sam poglavlja od završetka, a bavi se temama koje na Ogledalu objavljujem. Čim napišem posljednju stranicu potrudit ću se da ona dođe u ruke svima koji je zažele. Mislim da svi oni koji kažu da pišu isključivo za sebe ne govore potpunu istinu. Bit ću hrabra pa ću reći da je pisanje puno egoizma. Svi mi želimo reakciju od čitatelja, inače bi ono što zapisujemo zauvijek ostalo u glavi ili u ladicama naših soba. Ipak, taj je egoizam nekako hranjiv, a ne zlonamjeran. Pisanje je za mene razgovor. Nadam se da će moja knjiga pronaći svoju publiku i da će doći do ljudi kojima je baš u tom trenutku trebala pa da ćemo preko nje razgovarati o svemu što dušom dijelimo. Nema ljepše stvari na svijetu od one kad znaš da si nekoga dirnuo svojim riječima. Kad netko pronađe svoj odraz u ogledalu moje duše – to je za mene smisao. Zato pero sigurno nikad neću spustiti'', otkriva nam Jelena.

Inače, Jelena je u srednjoj školi s mladim entuzijastima iz Mostara radila na projektu Pošalji dan koja je govorila o problemima današnjice, mladima, drogi...

''Pošalji Dan bio je jedan veliki, sada već stari, projekt na koji sam iznimno ponosna. To je plesno teatarski komad kojem ja potpisujem tekst i režiju, a moje kolegice iz ŠPK Zrinjski te njihove suradnice potpisuju koreografiju. U projektu je sudjelovalo više od pedeset mladih Mostaraca i zaista mislim da nas je on sve obilježio na razne načine'', objasnila je Jelena, navodeći kako bi voljela da takvih stvari ima više, da se mladi mogu preko ljeta angažirati u slične projekte.

Vjera u Mostar i čuda mladih

''Mislim da to ostavlja duboke tragove u osobnosti. Puno se uči na tim daskama pod reflektorima, ne zovu ih uzalud daskama života'', smatra Jelena, a kada se vrati u Mostar, ova spisateljica bi voljela organizirati nešto slično.

''Ja vjerujem u Mostar i koliko god mi se ljudi smijali ponekad zbog toga, ne odustajem. Zato vjerujem da ćete od nas, mladih u Mostaru, sigurno vidjeti još svakakva čuda. Evo, neka ovo bude otvoreni poziv za suradnju s moje strane'', uvjereno će Jelena.