Rebecca Davis: 'Što bi zapravo ovaj projekt trebao značiti?'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što bi značio ples kada ne bi bio samo pokret, nego imao određenu temu? Možda neku koja inspirira ljude ili motivira da krenu određenim putem? To je cilj RDDC/RINGO programa ovdje – kreativno izraziti mišljenje mladih o Mostaru, kroz ples, pjesme, poeziju i slike. Ovaj tjedan smo počeli raditi na koreografiji o Mostaru.

Inspiracija za ovu koreografiju nastala je od samih polaznika. Tanja Raič Tarčuki, projekt coordinator, upitala je polaznike da donesu fotografiju, pjesmu ili neki objekt koji reflektira osobni stav prema Mostaru ili njihove životne ambicije. Stvari koje su donijeli bile su impresivne i različite. Jedna polaznica je donijela sliku baletne cipele i napisala 'volim Mostar' na njoj. Druga polaznica je napravila kolaž o Mostaru nekada i sada, uz ljubavnu pjesmu koju je pronašla na blogu o Mostaru. Drugi su donijeli slavnu pjesmu Alekse Šantića, Ostajte ovdje, koja opisuje kako se nikada ne možete osjećati kao kod kuće ako niste u svome gradu i državi. Moj izazov je bio da iz svega ovoga napravim koreografiju koja će odražavati sve navedeno.

Zato sam sa strepnjom došla na sljedeći trening, svjesna da moja koreografija treba prezentirati osobne izraze svih ovih mladih ljudi. Naučili smo prvi dio pokreta prije no sam objasnila značenje svakoga djela koreografije. Vidjelo se kako razmišljaju u sebi "šta bi ovaj pokret trebao značiti?". Tada, nakon što su upamtili kombinaciju pokreta, pustila sam pjesmu Miss You od Trentmoellera. I dalje se osjetilo njihovo okljevanje, iako su polako počeli prihvaćati novu koreografiju.

Nastavila sam objašnjavati što ova koreografija treba značiti. Odjednom je nastala ogromna promjena, kao da su se 22 sijalice upalile u isto vrijeme! Ponovno smo pokušali otplesati koreografiju uz glazbu. Njihova reakcija je bilo potpuno drugačija, kao i sam kvalitet njihovih pokreta. Sada uz duboko shvaćanje priče, plesači su izgledali u potpunosti angažirani, fokusirani do poetičnosti. Na kraju su spontalno zapljeskali. Tanja mi je kasnije objasnila da je to jer je ova priča stvarno bliska njihovim srcima – "stvarno znači nešto svima nama… To je sada nešto više od plesa."