Rebecca Davis: Svoje projekte baziram na mogućnostima koje donosi budućnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon nekoliko dana boravka u neopisivo prelijepom gradu Mostaru, očito je zašto ljudi žele ostati ovdje zauvijek. Ovo je zaista izvanredno mjesto: umirujuće plavo-zelene rijeke vijugaju kroz bujna brda koja okružuju grad pun modernih amenities.

Čini se da je sve što bilo kome treba tu nadohvat ruke. A ipak, u mojim prvim susretima s mladima stalno su isticali svoj cilj koji govori suprotno: "moram otići iz Mostara ako želim uspjeti u budućnosti".

Nevjerojatno je i ohrabrujuće upoznati mlade visokoobrazovane ljude koji često govore dva ili tri jezika. Ipak, obeshrabrujuće je čuti da većina tih pametnih ljudi je primarno fokusirana da pronađu način da odu iz Mostara i ove države općenito. Dok sjedim u jednom lokalnom kafiću uz Ness, razmišljam o svojim prijateljima u Americi od kojih su mnogi u stvari Rusi ili Afrikanci a oni mi vrlo često kažu "volio bih da sam ponovno u mojoj državi. Ovdje u Americi ne mogu biti svoj." Ako ovi mladi ljudi stvarno odu iz Mostara u Ameriku ili bilo gdje drugo, hoće li se i oni kasnije osjećati isto? Ili će njihovi snovi o 'boljem životu' biti stvarno ispunjeni?

Program koji će RINGO i Rebecca Davis Dance Company (RDDC) lansirati 05.09.2011. biti će baziran na temama ponosa na svoj grad i mogućnostima koje donosi budućnost. Jedinstvenom metodom koja spaja plesne treninge uz socijalne rasprave i izražavanja, petodnevni program će kulminirati javnom prezentacijom kroz koju će mladi prezentirati svoje misli o Mostaru i osobne ambicije izražavajući se plesom i drugim kreativnim vještinama. Umjetnost može biti jako moćan alat za izražavanje vlastitih emocija i dojmova a u ovom slučaju, to će biti izražavanje pozitivnih atributa Mostara, Hercegovine, BiH i mladeži.

Ja, kao autsajeder, jedva čekam učiti o načinima na koji se ovi mladi ljudi izražavaju i što žele da drugi znaju o Mostaru. Tada, kad otputujem kući u Ameriku ili poslom u Afriku, nadam se da ću pravilno prenijeti poruku koju mi ovi mladi ljudi prenose o Mostaru.

Kako bismo bismo postigli različitost izražavanja, mi u RINGOu i RDDC-u smo odlučili postati partneri s drugim lokalnim organizacijama kao što su: Nešto više, Dječji dom Egipatsko selo i sl. Ja ću raditi u partnerstvu s Mostarskim hip hop plesačem Borisom Zovkom kako bismo podučavali jazz, balet i hip hop na različitim lokacijama u gradu. Dio naših sudionika će zajednički trenirati na subotnjim treninzima kako bismo pripremili završnu koreografsku prezentaciju koja će slaviti nevjerojatan grad Mostar kroz razne načine kreativnog izražavanja.

Iako sam u ovome gradu tek nekoliko dana, valjda imam drugačiju perspektivu nego mnogi mladi ljudi ovdje… jer da ja živim u Mostaru, definitivno bih željela ostati!