2. travanj – Svjetski dan svjesnosti o autizmu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjetski dan svjesnosti o autizmu proglašen je 2008. i od tada se obilježava svakoga 2. travnja, a ove se godine, zbog pandemije izazvane kornavirusom, neće, kako je uobičajeno, obilježiti na gradskim trgovima puštanjem plavih balona, već s porukom - ostanimo svi u kućama kako bismo zaustavili ovaj virus i što prije se vratili normalnom životu.

Ove godine moto je „Mogu učiti – mogu raditi“. Nažalost ovogodišnji moto obilježavanja pogađa samu srž problema u BiH jer se opet pokazuje kako puno toga u organiziranju adekvatnog pristupa djeci s autizmom nema. A nažalost, broj djece sa dijagnozom iz autističnog spektra svake je godine sve veći.

BIH – problemi na svim razinama

U BiH problemi su kompleksniji i doseže do samog početka dijagnosticiranja, obrade, organiziranja predškolskih i školskih odgojno-rehabilitacijskih ustanova, a na kraju i stambenih zajednica. Poseban je problem nepostojeće kategorije roditelja – njegovatelja.

Veliki broj osoba s autizmom krije se pod drugim dijagnozama, što je rezultat nedovoljnog poznavanja i prepoznavanja tih poremećaja te nepostojanja referalnog dijagnostičkog centra.

Nešto novo: web starnica sa svim podacima o autizmu

Plavi kompas je projekt grupe stručnjakinja za poremećaje iz spektra autizma koje su kroz dugogodišnji rad s djecom s autizmom i njihovim roditeljima uvidjele potrebu za okupljanjem relevantnih informacija o autizmu na jednom mjestu. S tim ciljem početkom ove godine organizirali su novu web stranicu www.sveoautizmu.com.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objavio je najnovija istraživanjima prema kojima se 1 od 54 djece nalazi na spektru. Prema tom podatku, to je skok u odnosu na omjer od prije dvije godine, kada je to bilo jedno dijete od njih 59.

Prema njihovim podacima, prosječna dob dijagnoze autizma na zapadu i dalje je oko četiri godine, a znanost ukazuje da se već sa 2 godine uspješno može dijagnosticirati.

Nažalost, u BiH, taj broj je još mnogo veći jer istraživanja ukazuju da i nakon u prosjeku od 18 mjeseci dugog medicinskog traganja za dijagnozom i prosječno 7 specijalističkih posjeta, samo 5 posto djece u BIH dobije jasnu dijagnozu poremećaja autističnog spektra.

Dječaci imaju više od četiri puta veću vjerojatnoću uspostavljanja dijagnoze autizma u odnosu na djevojčice, dokazao je CDC.  Što ranija detekcija je ključ da djeca i njihove obitelji se mogu uključiti u adekvatne programe i servise potpore.

Rana intervencija

Rana intervencija je i dalje jedina, još uvijek znanstveno dokazana i relevantna koja sigurno daje rezultate kod djece na spektru. Znamo da 90 posto ljudskog mozga razvije do pete godine, intenzivan edukativni tretman u minimalnom trajanju od tri sata do treće godine i pet sati do pete,  zasnovan na znanstvenom dokazanim metodama je još uvijek jedini odgovor koji znanost ima.

S druge strane, mi u Bosni i Hercegovini nemamo privilegiju govoriti o brojevima djece dijagnosticirane poremećajem autističnog spektra. Znatan broj djece kod kojih je i dijagnosticiran ovaj poremećaj relativno je kasnila dijagnoza, a samim tim je izostala rana intervencija, koja je i najvažnija. Kada je riječ o predškolskoj i školskoj dobi, mali broj djece je imao stručnu potporu relevantnu za autizam. I većinski teret i borba je prebačena i ostavljena roditeljima.

Na žalost, trenutno se svi se nalazimo u jako teškoj situaciji i izloženi smo privikavanju na novonastale životne okolnosti. Ova situacija predstavlja dodatnu agoniju roditeljima djece s poteškoćama u razvoju koja su još krajem prosinca 2019. godine ostala bez programa i mogućnosti pohađanja predškolskog EDUS programa, dok program rane intervencije, za mališane do tri godine, u školskoj 2019/20 nikad nije ni počeo.

Edukativne aktivnosti za rad s djecom

Znajući koliki je izazov za sve roditelje imati mališane zatvorene u prostoru cjelodnevno, EDUS svakodnevno osmišljava i objavljuje zabavno – edukativne aktivnosti za rad s djecom kod kuće s materijalima dostupnim u kućnom okruženju.

Aktivnosti su namijenjene svoj djeci, djeci tipičnog razvoja, ali i onoj koja se razvijaju drugačije. Svaka od aktivnosti je ideja praćena detaljnim uputama aktivnosti i potrebnim materijalima kako da se iskoriste svakodnevne kućne aktivnosti kao priliku za učenje i stimulaciju razvoja. Uz to, snimaju i objavljuju zanimljive priče, kako bi mališani mogli nastaviti raditi na stimulaciji govora i razvoju pažnje.

Predložene aktivnosti su akcija i podrška EDUS-a onome što svi možemo napraviti kako bi olakšali, ali i zabavili i stimulirali razvoj najmlađih u kućnoj atmosferi i njih možete pratiti na EDUS.

Na samom kraju iz EDUS-a napominju kako se nadaju da država i sustav neće zaboraviti mališane s poteškoćama u razvoju i omogućiti im povratak u učionice, kao i njihovim vršnjacima u redovnim vrtićima i školama, kada se za to omoguće svi uvjeti.