Brojke i iskustva: Kako se parovi u HNŽ bore s neplodnošću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Oko 50 bračnih parova u 2021. godini koristilo je financijsku pomoć Zavoda za osiguranje Hercegovačko-neretvanske županije za usluge biomedicinski potpomognute oplodnje (BMPO).

Ovo je po prvi put da se u ovoj županiji financijski pomaže parove koji imaju problema s prirodnom reprodukcijom, te je Zavod na ovaj broj parova, od ukupno planiranih 400 tisuća KM za ovu godinu, izdvojio oko 132.500 KM.

Poseban zahtjev za svaki pokušaj

''Poradi nepostojanja propisa koji su regulirali ovu oblast zdravstvene zaštite prethodnih godina Zavod nije refundirao ove troškove osiguranicima. U 2020. godini Financijskim planom Zavoda za refundiranje ovih troškova bilo je planirao 300.000 KM, a kako nisu bili stvoreni preduvjeti za refundirane istih, ova sredstva su preusmjerena u 2021. godinu za istu namjenu i dodatno uvećana za 100.000 KM'', rekla je za Bljesak.info Alenka Ban, glasnogovornica županijskog ZZO.

Pravo na financiranje pružene usluge biomedicinski potpomognute oplodnje bračni, odnosno izvanbračni partneri na teret Zavoda imaju u skladu s Pravilnikom o opsegu prava na BMPO na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja i načinu formiranja cijene pojedinačnih postupaka BMPO.

Tako, ZZO HNŽ pokriva tri pokušaja intrauterine inseminacije, pet pokušaja vantjelesne oplodnje (IVF), pet pokušaja intracitoplazmatska mikroinjekcija spermija- ICSI, pohranjivanje spolnih stanica, spolnih tkiva i embrija.

Za svaki pokušaj oplodnje osiguranici podnose zaseban zahtjev, koje razmatra liječničko Povjerenstvo imenovano od strane Zavoda i donosi ocjenu i mišljenje.

Iskustvo para iz Mostara

Cijene postupaka variraju, što nam je potvrdio i bračni par iz Mostara, koji nije bio u prilici koristiti usluge Zavoda iz jednog osnovnog razloga, jer nikakvih usluga i pomoći u HNŽ nije niti bilo. Njihova priča je u konačnici imala sretan završetak, no rijetki su oni koji se mogu pohvaliti dugogodišnjom upornošću, ali i financijskom stabilnošću koja bi pokrila sve izdatke koje ovi postupci donose.

''Prvi put u Splitu smo plaćali oko 20.000 kuna posyupak IVF-a, za lijekove oko 1.000 eura te za svaki put vraćanje zamrznutog embija oko 2.000 kuna. U Pragu smo prvi put potrošili oko 5.000 eura, ne računajući troškove koje smo dali za karte, hotel i troškove života za 14 dana u Pragu, dok smo u Sarajevu treći put platili oko 5.000 eura sa neki dodatnim pretragama '', govori nam David, koji je sa suprugom u proteklih desetak godina obišao velik broj klinika, kako u BiH tako i u zemljama susjedstva.

Od posjećenih klinika, onu u Split navodi, ne bi preporučili nikome, radi ''odnosa prema pacijentima, mogućnostima koje nude i sveukupnog dojma''. Za kliniku u Sarajevu, a u kojoj rade liječnici iz Turske, ističe kako je dosta dobra, od odnosa prema pacijentu, mogućnostima koje nude, ali su zakonski ograničeni na rad sa ženama do određenih godina, postupaka s embrijama i slično.

''U okviru zakona rade odličan posao'', navodi.

Razočarani lokalnim liječnicima

Najbolje, sto se tiče postupaka koji nude, zakonskih mogućnosti, pomaganja ženama do čak 49 godina starosti su, po njihovom iskustvu, klinike u Pragu.

''Ima ih više, u njima rade liječnici s Balkana, imaju osoblje koje priča 'naš' jezik. Sve ti objasne, pričaju, pomažu, nađu smještaj… Nude usluge koje ovdje jednostavno ne postoje niti su zakonski omogućene, tako da najteži slučajevi, oni koji su sve prošli, nisu uspjeli ili koji ne žele gubiti vrijeme i odmah žele najbolje, dolaze kod njih'', govori David.

No, sve to ima i svoju cijenu. Za genetske testove embrija, dodatne medicinske potpomognute postupke na razvoju, održavanje i pripremu embrija izdvojili su oko 10.000 eura.

''Ali eto, taj je na kraju bio uspješan. Gore smo sreli puno ljudi s naših prostora koji su razočarani radom i ponašanjem 'lokalnih' liječnika spas došli tražiti u Pragu i od njih smo se naslušali svakakvih strašnih priča iz medicinskih ustanova posebno u Srbiji'', dodaje.

Čudili se Mostaru

Na upit o korištenju novčane pomoći od našeg sustava, kako je to uobičajeno u 'normalnim' društvima, navodi kako, 'niti su koristili, niti je postojala'.

''Nikada nismo koristili nikakve novčane pomoći ni od Grada Mostara ili HNŽ-a, jer to nije uopće postojalo, niti smo znali da postoji. S druge strane, sretali smo parove primjerice iz Gacka, ili nekih manjih gradova u Bosni, kojima su njihove lokalne gradske vlasti novčano pomagale pokušaje umjetne oplodnje i koji su se čudili kako u nas u Mostaru ne postoji nešto slično'', objašnjava.

Uz novčanu, ni onu medicinsku potporu nisu mogli potražiti u mostarskim bolnicama, jer se kod njih ova usluga još uvijek ne obavlja.

No, određenog pomaka, bar kako nam navode iz SKB Mostar, ima.

''Nudimo usluge dijagnostičke obrade neplodnosti tako da se dijagnostika može gotovo u cijelosti uraditi u našoj klinici'', govori za Bljesak.info dr. Vajdana Tomić, predstojnica Klinike za ginekologiju i porodništvo.

Uskoro specijalista

Dr. Tomić ističe kako je u tijeku izgradnja prostora, kao i kompletiranje tima tako da će ova bolnica uskoro imati prvog užeg specijalistu humane reprodukcije i ginekološke endokrinologije kao voditelja tima.

''Kada izgradnja prostora bude u završnoj fazi uslijedit će aktivnosti oko nabavka opreme, te ćemo, nakon što se navedeno realizira bit u mogućnosti pružati kompletno usluge liječenja bračne neplodnosti u SKB Mostar'', dodala je liječnica, no nije precizirala vremensko razdoblje u kojem će ovi ciljevi biti realizirani.

Na upit o klinikama s kojima ZZO surađuje, odnosno financira li Zavod usluge koje su parovi radili van granica naše zemlje odgovaraju:

''Zavod refundira troškove, u skladu s Odlukom o refundiranju troškova osiguranim osobama Zavoda zdravstvenog osiguranja HNŽ/K za pruženu uslugu biomedicinski pomognute oplodnje,, a kojom nije uvjetovano gdje je osigurana osoba obavila predmetnu uslugu (iz svih klinika koje imaju koje rješenje nadležnog ministarstva za obavljanje ove usluge).''

U međuvremenu porazne statistike potvrđuju da se godinama u Bosni i Hercegovini rađa sve manje djece.
Do daljnjega će parovi koji se suočavaju s ovim problemom, a kojih je sve više, pomoć tražiti negdje van naših granica. 

Stručnjaci kažu da je za to kriva loša ekonomska situacija i odlazak mladih, ali i neplodnost. I dok se puževim korakom zakoni i pomoć u našoj zemlji stavljaju u primjenu, parovi su i dalje prepušteni sami sebi.