Doktorica iz Mostara: Svi liječnici i sestre su razvili određenu dozu PTSP-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zbog naglog skoka broja zaraženih i oboljelih od Covid-19 u Hercegovini, Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru ponovno je otvorila novo odjeljenje za smještaj pacijenata s težom kliničkom slikom, a tamošnje zdravstvene vlasti upozoravaju da je u punom jeku treći val epidemije.

“Epidemiološka situacija u Mostaru je dosta složenija prethodnih dana, bilježi se progresivan porast bolesnika, njihov prijem u bolnicu. Taj porast je peterostruk, najčešće se javljaju bolesnici sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom”, kaže doktorica Manja Spahalić, specijalist anesteziologije i reanimacije govori za N1 i dodaje:

“Trenutno je 50 bolesnika u Covid bolnici, deset bolesnika u respiratorskom centru našeg odjela. Starosna struktura oboljelih je raznolika. Trenutno imamo hospitalizirano od 40 godina do 80 godina. Specifično za sadašnje stanje je da se zdravstveno stanje ranije pogorša. Prije je to bilo oko između 10. i 14. dana, sada se pogorša već između petog i sedmog dana i pogoršanje je progresivno. Jedino pravilo koje trenutno imamo je da nema nikakvog pravila.”

Što se tiče smještaja pacijenata s težom kliničkom slikom, govori, smještaju se na odjelu koji je radio na vrhuncu drugog vala na petom katu. To je dodatni prostor koji će se popunjavati s bolesnicima za koje nema mjesta u glavnoj zgradi.

Spahalić objašnjava kako je ogroman teret u posljednjih godinu dana pao i na anesteziologe.

“Ja ću biti možda malo neskromna. Ogroman teret je bio na našoj struci u posljednjih godinu dana. Grana medicine za koju se malo zna. Znaju nas kao liječnike koji uspavljuju pacijente za operaciju, ali je naš posao daleko složeniji. Mi se bavimo intenzivnom medicinom i u našoj bolnici smo jedini koji vodimo takve bolesnike, ove s najtežom formom Covida. Radili smo dodatne dežure, ali smo kvalificirani da se nosimo s teškim situacijama i tu smo da odgovorimo na sve zahtjeve naših pacijenata”, objašnjava. 

U zadnjih godinu dana, govori, oko 1.000 djelatnika je bilo u samoizolaciji, oko 30-40 posto je razvilo sliku Covida te da je sreća da nitko od njih nije razvio težu kliničku sliku.

Spahalić je objasnila i koliko je teško pacijentima što se ne mogu vidjeti sa svojim najdražim?

“Svi liječnici, sestre su razvili određenu dozu PTSP-a. Svi smo se susretali s teškim bolesnicima. Neke smo uspjeli spasiti, neke smo nažalost izgubili. Ali svi se fokusiramo na pozitivne slučajeve koje smo uspjeli spasiti. Ogromna psihološka potpora bila je i s naše strane. U našem centru su bolesnici koji su u teškom stanju, mi smo psihološki most, trudimo se da organiziramo kratke videopozive da bi se čuli s obitelji i čuli trenutno njihove stanje i potrebe. Najčešća psihološka potpora je u pozdravima koje prenosimo.”

Objašnjava kroz bolnicu su prošle dvije tisuće bolesnika.

“Statistika je u sklopu europskih i svjetskih standarda. Od 40 do 60 posto je onih koji prežive u respiratorskom centru. Respirator je aparat koji nam pomaže u radu i koji pokušava da zamijeni pluća kod pacijenata koji ne mogu samostalno da dišu. Ono što je dodatni problem je taj što bolesnici baš kada dođu iz tog straha odbijaju neinvazivnu ventilaciju. Objasnimo pacijentima da je bitna njihova suradnja i da je to početak njihovog ozdravljenja”, objasnila je.