Priča o transplantaciji organa u našoj zemlji: Primatelj ili darivatelj, gdje smo?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Stalno se stavljamo u poziciju darivatelja, to je jako pogrešno, jer mi smo prije svega svi primatelji organa pa tek onda darivatelji. Naime, dvadeset puta je veća šansa da će nam zatrebati organ za transplantaciju, nego da ćemo sami biti darivatelji. Statistika je neumoljiva'', rekao je to za Bljesak.info Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih u FBiH, uoči obilježavanja Svjetskog dana bubrega koji se slavi 14. ožujka.

Tim povodom će u Mostaru, 20. ožujka, biti održan simpozij na temu Transplantacija u BiH - put prema Eurotransplantu, području u kojem mi kao zemlja, kako govori Žuljević, već godinama stojimo u mjestu.

Stojimo na broju 20

''Jako zaostajemo za ostalim zemljama u regiji. Hrvatska je lider kada govorimo o transplantacijama u Europi, a ako hoćete i u svijetu. Mi stojimo u mjestu, odnosno zadnje četiri godine nismo se maknuli sa broja dvadeset, što je ukupan broj urađenih transplantacija svih organa. Problem je što od ovih dvadeset transplantacija, 95 posto imamo transplantacije sa živih darivatelja i ako ne promijenimo tu situaciju i popravimo stanje kad je u pitanju transplantacija sa moždano umrlih osoba nećemo moći prema Eurotransplantu'', objašnjava Žuljević i dodaje kako je u Hrvatskoj i Europi od broja izvedenih transplantacija situacija obrnuta, odnosno kod njih je 90 posto transplantacija izvedeno sa umrlih osoba.

U Federaciji su zasad urađene transplantacije bubrega, rožnjače i jetre a od dvadeset urađenih zahvata, kako govori Žuljević, gotovo svi su urađeni u tuzlanskoj bolnici.

''UKC Tuzla je lider, kada govorimo o ovom programu, i da nema njih mi bi bili iza Zimbabvea kad je u pitanu transplantacija. Žalosno je da sarajevska bolnica ne radi transplantacije, pacijenti su jako razočarani, a svakako očekujemo i da će SKB Mostar krenuti s ovim programom koji najavljuju već 4,5 godina'', govori Žuljević.

Predstojnica Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu, dr. Monika Tomić, ističe kako postoje brojni problemi kada govorimo o transplantacijskom programu u našoj zemlji a kao vodeće ističe činjenicu da pacijenti ne mogu biti uvršteni na liste čekanja za transplantacije u europskom sustavu transplantacija, jer naša zemlja nije dio Eurotransplanta, nepostojanje donorske mreže u BiH, nepostojanje ili nedovoljna definiranost zakonskih okvir te neosviještenost građana o važnosti doniranja organa.

Brojke u Mostaru

''Transplantacijski program u BiH postoji, rade se transplantacije, ali taj broj još uvijek nije ni blizu neke zadovoljavajuće razine. Na listi čekanja u federalnom Ministarstvu zdravstva nalazi se 219 pacijenata koji čekaju bubreg, 30 čeka novu jetru i srce čeka 12 pacijenata. Koliko je poznato, u RS-u i Distriktu Brčko ne postoje liste čekanja. Broj pacijenata na dijalizi je oko 3000, njima je jedina nada transplantacija bubrega. U SKB Mostar trenutno imamo 97 pacijenata u našem Centru za dijalizu, 83 pacijenta su u programu hemodijalize, tri puta tjedno, a 14 pacijenata je na peritonejskoj dijalizi'', govori dr. Tomić za Bljesak.info.

Mostarska bolnica, kako nam objašnjava dr. Tomić, već radi na edukaciji transplantacijskih timova koji će biti uključeni u transplantacijski program, a nadaju se kako će uskoro obaviti i prvu autotransplantacija koštane srži.

Smatra kako se u zdravstvenom sustavu treba osigurati potpora programu transplantacije vezano za medicinsku opremu, prostor i edukaciju transplantacijskih timova, a kao jedan od važnih čimbenika u cjelokupnom sustavu ističe donorstvo.

''U BiH donorstvo postoji, ali je još uvijek ograničeno na najbliže srodnike ili sporadične slučajeve. Ono što se treba promijeniti jest svijest građana o darivanju organa. Vjerujem da bi mnogo ljudi prihvatilo donorstvo ako se to organizira na adekvatan način sa zakonskom potporom i uspostavljanjem Donorske mreže u BiH i uključivanjem u Eurotransplant. Donorska mreža postoji, ali trenutno kao nevladina organizacija i nije dio zdravstvenog sustava'', govori predstojnica Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu SKB Mostar.

Predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih u FBiH, smatra pak kako Donorska mreža radi dosta dobar posao, da postoji dosta potpisanih donorskih kartica, te da svijest kod ljudi više nije na tako niskoj razini kao što je bila. No ništa od tog ne koristi, kad ostali dio sustava ne funkcionira.

Nije tabu, ali nema detekcije

''Ova priča je u FBiH bila tabu međutim to više nije slučaj, ljudi su upoznati i znaju o čemu se radi. Svijest kod ljudi nije više tako na niskoj razini kao što je bila, međutim te plodove našeg rada nitko ne bere. Imate ljude koji su se odlučili da daruju organe, primjerice nastradao je netko iz njihove obitelji, ali koordinator nije uopće prišao da s njima razgovara o eksplantaciji i kako ćete dobiti dozvolu ako ne uđete u razgovor s obitelji koja ima umrlu osobu u jedinici intenzivnog liječenja'', govori Žuljević.

Smatra kako je osnovni problem taj što nema detekcije u jedinicama intenzivnih liječenja, gdje trebaju postojati koordinatori za transplantaciju koji detektiraju moždano mrtve osobe, zatim ulaze u razgovore sa obitelji, te traže pristanak na eksplantaciju organa.

'Samo 2 posto'

''Ne može se uzeti organ osobi koja je preminula od neke zloćudne bolesti, koja je preminula kući ili u prometnoj nesreći gdje je smrt nastupila na licu mjesta. Osobe od kojih se uzimaju organi moraju biti u bolnici i samo je dva posto takvih osoba. To je jako mali broj ali i to gubimo jer ne postoji taj tim koordinatora koji nakon što utvrde moždanu smrt trebaju razgovarati s obitelji'', objašnjava Žuljević.

Kao jedan od prvih koraka ka napretku u ovom polju, kako govori Žuljević, jeste dosljedna primjena izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji ali i da se svi koji su u sustavu transplantacijske medicine uključe aktivno.

''Počevši od Federalnog Ministarstva zdravstva, do direktora Kliničkih centara, menadžmenta bolnica, koordinatora i transplantacijskih timova. To je jedan krug koji mora biti uvezan i koji mora savršeno funkcionirati. Dok jedna od ovih točaka zakaže, nema transplantacija'', zaključuje Žuljević.