Ah, te emocije
Istraživanje dokazalo: Navijanje poboljšava zdravlje
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Navijanje je blagotvorno po duševno zdravlje, a Europska i Svjetska prvenstva u nogometu imaju najjači ljekovit učinak, pokazalo je britansko istraživanje.
S obzirom na to da posljednjih 18 mjeseci u Hrvatskoj i drugdje stope depresije i anksioznosti rastu zbog epidemije i ograničenja kretanja, sreća je što se od 11. lipnja do 11. srpnja održava Europsko nogometno prvenstvo.
Hrvatska je ispala s turnira u osmini finala, no znanstvenici kažu da je učinak navijanja u prosjeku pozitivan čak i ako je voljena momčad pretrpjela neuspjeh, prenosi Adiva.hr.
Oni za koje je Euro prekratak tješe se saznanjem da klupska nogometna sezona počinje već ovih dana, a da uskoro predstoje Olimpijske igre u Japanu.
Istraživanje nogometnih strasti (Football Passions Research) obuhvatilo je tisuće navijača u 18 europskih zemalja i došlo do zapanjujućih otkrića.
Sudionici su izjavili da iščekujući i prateći nogometne utakmice doživljavaju snažna emocionalna iskustva, oslikavši ih kao "čistu radost", "ushićenost" i "ustreptalost".
Navijačke su emocije toliko snažne da je dvije trećine ispitanih plakalo na utakmicama – od radosti ili tuge.
Poistovjećivanje s uspješnima
Doživljavanje intenzivnih emocija pod utjecajem postignuća ljudi koje osobno ne poznajemo, na primjer Luke Modrića, Bojana Bogdanovića i Marina Čilića, posljedica je psihičkog mehanizma zvanog "zrcaljenje u tuđoj slavi", odnosno poistovjećivanje s uspješnima.
Navijači vide sebe u sportašima koji su ostvarili uspjeh i doživljavaju njihovu slavu kao svoju.
Škotsko je istraživanje 1998. otkrilo da za vrijeme i ubrzo poslije velikih nogometnih natjecanja stopa hitnih psihijatrijskih prijema opada, osobito među muškarcima. Uoči i tijekom nastupa njihovih ljubimaca, navijačima rastu hormon ugode dopamin i spolni hormon testosteron.
Ovaj potonji primarno djeluje na požudu, ali i na opće duševno stanje, ulijevajući optimizam, osjećaj moći i nepobjedivosti.
Oscilacije testosterona ovise o ishodu natjecanja. Prije utakmice, ovaj hormon raste kod obje navijačke grupe, no tijekom nje raste ili pada prema kretanju rezultata.
Na dan finala Mundiala 1994. u SAD, količine testosterona mjerene su kod brazilskih i talijanskih navijača. Prije dvoboja, testosteron se pod utjecajem iščekivanja dizao u oba tabora, no kad je Brazil pobijedio, njegovim je fanovima porastao za još 28%, dok je poraženima skliznuo za 27%.
Međusobno tješenje ubrzava oporavak
Porazi donose tugu, bezvoljnost, tromost i pad libida, ali ta stanja ne traju dugo. Natjecanja se stalno odvijaju, pa nakon poraza slijedi nova utakmica, a nakon loše sezone nova sezona. I u istoj sezoni sportaši nastupaju paralelno u nekoliko natjecanja, dajući navijaču višestruku nadu u radost.
Međusobno tješenje također ubrzava oporavak. Navijači poraženog tima zajednički jadikuju zbog poraza, pronalaze krivce, proklinju lošu sreću i hrabre jedni druge.
Povezanost članova navijačke skupine jača svakom utakmicom neovisno o ishodu. Oni koji navijaju za istog sportaša ili sportski kolektiv osjećaju se pripadnicima velike i homogene zajednice, oblika proširene obitelji.
Navijačka je ljubav vječna
Preko polovice nogometnih navijača tvrdi da je njihova veza s omiljenom momčadi nalik ozbiljnoj ljubavnoj vezi s ljudskim bićem. Možda je i čvršća: dok se veze i brakovi razvrgavaju, privrženost klubu gotovo je uvijek trajna.
Netko može izgubiti zanimanje za pojedini sport, ali dokle god ono postoji, vjernost klubu neće biti upitna.
Poklonici malih klubova iz nižih liga jednako su fanatični kao i oni koji podržavaju velike i svjetski slavne.
Psihička blagodat od navijanja veća je od svih nedaća koje izazivaju porazi, inače bi ljudi prestajali navijati, ili se priklanjali uspješnijim natjecateljima. Sljedbenici vole klub ne zato što je jak, nego zato što je njihov.
Navijačka je neobjektivnost poslovična. Prosudba o zbivanjima na terenu uvjetovana je emocijama, koje iskrivljuju percepciju. Prekršaj protiv nas? Nije bio! Penal za protivnika? Poklonjen! Je li gol valjan? Je! Ili nije, ovisno za koga navijate. Australski istraživački tim iz Škole za psihologiju u Brisbaneu i Instituta za mozak u Queenslandu podijelio je 24 dobrovoljca u dvije jednake skupine. Iz svake je izabrao po jednog igrača za dvoboj u zadatku koji je zahtijevao brze pokrete rukom. Za to vrijeme, svim je promatračima praćena moždana aktivnost funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMRI).
Svi su dobrovoljci procijenili kretnje natjecatelja iz svoje grupe za djelić sekunde bržima od pokreta protivnika, iako su obojica pomicala ruke jednakom brzinom.
Magnetska je rezonanca kod dobrovoljaca otkrila odstupanje od uobičajene moždane aktivnosti tijekom promatranja svog igrača, dok je aktivnost tijekom protivničkog nastupa bila normalna. Izvjesno je, dakle, da navijačka pristranost prema svom sportašu postoji na neurofiziološkom nivou.
Utakmica – lov, bitka i vjerski obred!
Navijačka strast, kažu evolucijski psiholozi, proizlazi iz iskonske ljudske sklonosti prema lovu, ratovanju i općenito nasilju.
Po mišljenju većeg broja znanstvenika, sportske priredbe po mnogočemu oponašaju lov i bitke, čime omogućuju ljudima da relativno neškodljivo ispucaju agresivne porive.
Navijanje ima sličnih psihičkih učinaka kao i religioznost, tvrdi Daniel Wann, sportski psiholog sa Sveučilišta Murray u SAD.
"Srodnost između navijanja i vjerovanja zapanjujuća je. Pogledajte izraze koji se koriste u oba konteksta: vjera, obožavanje, posvećenost, požrtvovnost, duh, patnja, svečanost i slavlje", navodi Wann.
U skladu s Wannovom hipotezom, u Argentini je registrirana Maradonijanska crkva, koja štuje nogometnu legendu Diega Maradonu kao božanstvo, a vrijeme odbrojava od njegovog rođenja 30. listopada 1960.
