Tekst članka se nastavlja ispod banera
Četvrta je sedmica odkad su stanovnici Italije saznali da je u kritičnom stanju prvi pacijent zaražen novim koronavirusom - COVID-19.
Tatjana Sekulić s Univerziteta Milano-Bicocca priča za Fenu da je taj sredovječni muškarac menadžer i sportista, stanovnik gradića Codogno u blizini Milana, izašao iz odjela za reanimaciju, diše vlastitim plućima, nakon gotovo 20 dana.
- Bio je to, u ovim danima, prvi optimistični događaj za Italiju, koja je strepila nad njegovom sudbinom, plašeći se za sebe. Znači nešto više od tri sedmice, u kojima se svakodnevni život iz temelja promijenio, na način koji ne pamte čak ni stari ljudi koji se još sjećaju Drugog svjetskog rata - kazala je.
To što se dešava, kaže, ima neke zajedničke karakteristike s ratnim stanjem (ograničenost, pa i zabrana slobodnog kretanja, strah od nepoznatog, nesigurnost), ali su daleko veće razlike.
- ‘Neprijatelj’ je nepoznat, nevidljiv, kako ovdje znaju reći - demokratičan, to jest ne bira naciju, boju kože ili klasnu pripadnost, preskače granice između država i regija bez obzira na fizičke barijere, policiju i vojsku koja biva postavljena da te granice sačuva. Ovog 'neprijatelja' moguće je pobijediti samo zajedničkim odgovornim djelovanjem institucija i pojedinaca i solidarnošću - naglasila je.
Prisjeća se Sekulić da je u prvih nedjelju dana život tekao relativno normalno i neodgovorno 'mada je nastava zaustavljena u školama i na univerzitetu, ljudi su šetali, družili se jer je čak i dio političke elite Milana i regije pomislio da se pretjeruje'.
- I ja sam šetala daleko više nego danas, nastojeći da poštujem osnovna pravila distance i higijene. A onda je u samoizolaciji završio guverner Lombardije (srećom nije pozitivan), pa je obolio sekretar Demokratske partije i guverner regije Lazio (srećom u blažoj formi), a krivulja kojom statističari prate rast slučajeva oboljelih i njihove karakteristike krenula da se penje. Mnogi su još na intenzivnoj njezi, priključeni na aparate. Da li je utjeha da podliježu mnogo više ljudi u poznom životnom dobu koji su već bolesni, od drugih nevolja? Italija je rekla da nije, da je svaki život jednako vrijedan – naglasila je.
Sekulić priča da je toliko toga o čemu nas je 'ova kriza natjerala da razmišljamo, o odnosu i solidarnosti između generacija, prioritetima, o iscrpljujućem načinu života '.
- Prva reakcija je bila napuniti frižidere i ostave, pojavile su se prazne police u ogromnim supermarketima. Onda su se police opet napunile, a poruka da će snabdijevanje biti garantirano, stigla je do ljudi. Danas stojimo u redovima ispred samoposluga, na distanci. Ko ima masku, koristi je. Puštaju po dvoje, da se ne bi stvarala kritična masa. Problem su imali mnogi roditelji koji su morali ići na posao i nisu znali kome da ostave djecu. Vrtići i škole nisu više bili na raspolaganju - naglašava.
Epidemija je, prisjeća se, krenula iznenadno da niko nije imao već gotove strategije, od vrha države do posljednjeg građanina. 'Svi smo se preorganizirali, u hodu'.
- To radimo i dalje. Reagirala je i država, pa su mnogi dobili mogućnost da rade od kuće, neki i finansijsku podršku za baby-sittere. Mnogo je urađeno u nepunih mjesec dana. Nastava je krenula online, gotovo istovremeno upotrebom svih raspoloživih sredstava. Sad su već u igri i softwari, kojima je lakše uvezati virtualni razred - naglasila je.
Univerzitet na kojem Tatjana Sekulić predaje sociologiju već je imao platformu za učenje na distancu tako 'da snimamo časove, dijelimo ih sa studentima, od kuće ili u potpuno praznoj auli'.
- Sastanci se održavaju i odluke donose posebnim procedurama online. Prošle sedmice pozvano je u zvanje 60 studenata trogodišnjeg studija za medicinsko osoblje, koji su se odmah stavili na raspolaganje bolnicama na teritoriju Milana i okolnih ugroženih gradova. Od idućeg ponedjeljka krećemo sa diskusijama magistralnih teza putem weba - navodi ona.
Problem je, kaže, tamo gdje škole i univerziteti nemaju dovoljno opreme da 'tako brzo reagiraju, kao i tamo gdje porodice nisu u mogućnosti osigurati za sebe i djecu odgovarajuću tehnologiju'.
- Takvih slučajeva je mnogo više, nego što bi se očekivalo. Ovaj grad je specifičan po tome što, po podacima posljednjeg popisa, ogroman broj domaćinstava čini samo jedna osoba. U ovakvoj situaciji to postaje ozbiljan problem, naročito ako se radi o ljudima u poznoj životnoj dobi. Također, kako objasniti djeci šta se to događa, zašto ne mogu u školu i parkove, zašto su odrasli prestrašeni i s nestrpljenjem iščekuju svaki dan u šest popodne konferenciju za štampu predstavnika Civilne zaštite i Visokog instituta za zdravstvo - priča.
Kaže da je iz Milana pokrenuta inicijativa kolektivne akcije u kvartovima, druženje s balkona u određeno vrijeme gdje se pjeva, svira, aplaudira, dovikuje ili samo pozdravlja i otpozdravlja.
- Scene neuobičajene za stanovnike Milana, koji balkone nikada ne koriste. Čak ni za sušenje veša, jer to nije dovoljno pristojno. Na youtubu se mogu naći mnogi snimci inicijativa, širom Italije. Navečer se na prozorima ostavljaju svijeće, kao znak podrške nevjerojatnim naporima medicinskog osoblja koje se bukvalno bori za život svakog oboljelog koji ima komplikacije - kaže ona.
Hronika svakodnevnog života u uslovima vanrednog stanja izazvanog epidemijom puna je, kaže Sekulić, ljudskih priča i drama, 'a nije prošao još ni mjesec dana od kad je sve krenulo'.
- Ova kriza uči, prije svega, o važnosti zajedničkog djelovanja i osobne odgovornosti svakog građanina da poštuje osnovna, banalna, pravila i tako zaštiti sebe i druge čak i kad to izgleda bespotrebno. Međutim, još je važnija poruka o vrijednosti zajedničkog društvenog blaga opšte i garantovane zdravstvene zaštite u javnom sektoru, sa educiranim kadrovima i opremljenim javnim bolnicama u koje svaka ugrožena osoba ima pristup – naglasila je.
Stanovništvu Bosne i Hercegovine preporučila je poštivanja pravila ponašanja, držanje distance, pažnju prema članovima porodice koji su ranjiviji, iz bilo kog razloga. Mladima za koje kaže da su ključni u ovoj krizi savjetuje 'ostanite kod kuće gdje ima toliko toga zanimljivog da se uradi'.
- Čitajte, razgovarajte putem socijalnih mreža, nastavite da učite nastavni program, ali i nove stvari. Nastojte da se što manje izlažete medijskoj presiji - naglašava. Dodaje da su 'i ovdje u Italiji mediji imali ključnu ulogu u širenju panike u početku, onda u preuzimanju odgovornosti za korektno i kompetentno izvještavanje'.
- Saradnja svih institucija neobično je važna. Lombardija u kojoj živi više od deset miliona ljudi i Italija sa 60 miliona stanovnika, ogromnom su brzinom pokazali da su u stanju prepoznati prioritet u očuvanju ljudskih života, spram ekonomskih ciljeva privilegovanih klasa i političkih neslaganja i animoziteta. Ovdje mnogi kažu, ništa više neće biti isto, nakon koronavirusa. Nadajmo se da će nas naučene lekcije uputiti ka boljem, humanijem i solidarnijem pravcu - kazala je za Fenu Tatjana Sekulić sociologinja sa Univerziteta Milano-Bicocca, porijeklom iz BiH.
