Rastući s djecom
Je li uspjeh za djecu stvarno to što mislimo?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U današnjem društvu, uspjeh je postao gotovo mjerilo vrijednosti. Uspjeh u školi, uspjeh u sportu, uspjeh u životu… ali što ako je sve to samo iluzija? Što ako je prava vrijednost ne u medaljama i ocjenama, nego u nečem mnogo dubljem – u procesu učenja, iskustvu i odnosu koji imamo sa svojom djecom?
Ove su teme bile u središtu razgovora u najnovijoj epizodi podcasta "Rastući s djecom", gdje smo ugostili psihologa Kristijana Kraljevića, oca četvero djece i stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom u radu sa školskom djecom i sportašima. Kraljević, koji je posvetio svoj život razumijevanju dječjih potreba, kroz ovaj razgovor nudi važnu perspektivu o tome što je doista važno za razvoj naših najmlađih.
Za čim djeca žude?
Jedna od ključnih tema koju je Kristijan iznio u razgovoru je koliko današnja djeca zapravo žude za stvarnom prisutnošću svojih roditelja. U svijetu u kojem tehnologija i ekrani preplavljuju njihovo svakodnevno okruženje, djeca sve više osjećaju potrebu za stvarnim kontaktom i pažnjom. „Djeca žele da ih se vidi i čuje, da im roditelji posvete stvarnu pažnju i uvaže njihovo mišljenje“, ističe Kraljević.
Iako ekrani mogu pružiti brz pristup informacijama i zabavi, oni također stvaraju distancu i smanjuju kvalitetu interakcije između roditelja i djece. Kraljević podsjeća da djeca koja nisu izložena stvarnim iskustvima, koja nisu dovoljno izložena neuspjesima, gubicima i frustracijama, teško razvijaju vještine suočavanja s izazovima u životu.
Pogreške su nužne za rast
Jedan od najvažnijih dijelova odgoja koji Kraljević ističe je činjenica da djeca moraju naučiti na vlastitim pogreškama. Previše zaštite i prekomjerna želja da ih spasimo od svake nevolje mogu ih lišiti prilike da izgrade unutarnju snagu i otpornost. "Pogreške su neizbježne, ali su također i neophodne za rast. Roditelji moraju dopustiti djeci da padnu i ustanu, da nauče iz svojih iskustava", zaključuje Kristijan, navodeži vlastito iskustvo učenja djeteta penjanu uz stepenice. „Plačem ja, plače on (sin), plače žena, dok me sam zove na dnu stepenica, a ja čekam gore. No, dugoročno mu činim uslugu da stekne kompetenciju, umjesto da idem na lakši način i jednostavno ga ponesem. Tako djeca ne stječu vještine.“
Izgradnja vještina, a ne medalja
Jedan od ključnih savjeta Kristijana Kraljevića roditeljima je da promjene način na koji gledaju na uspjeh svojih djece. Umjesto da se usmjere isključivo na medalje i ocjene, trebaju se fokusirati na razvoj vještina i osobnog znanja. "Medalje i ocjene su kratkotrajni motivatori, ali vještine i znanje ostaju za cijeli život. Djeca moraju naučiti da je uspjeh u napornom radu, učenju, i stalnom poboljšanju – a ne u vanjskim priznanjima", kaže Kraljević.
