Kockanje u Mostaru | Obratila mi se za pomoć onog dana kad su je spriječili da skoči s Carinskog mosta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Imala je veliku mirovinu koju je zaradila vani. Isti dan kada bi ona legla na račun otišla bi u banku, podigla cijeli iznos i zatim na bingo. Sjela bi i prokockala svaku marku. I tako punih 15 godina. Meni se obratila za pomoć onoga dana kad su je zaustavili na putu prema Carinskom mostu, taj dan odlučila je skočiti s njega'', prepričava za Bljesak.info Marko Romić priču umirovljenice iz Mostara koja se prije nekoliko godina kod njega liječila od ovisnosti o kocki.

Kockanje je za neke povremeni oblik zabave, a za druge problem koji razara obitelj i zajednicu. Nažalost, objašnjava specijalista traumatske psihologije Romić, u Mostaru je danas sve više onih koji kockaju. Sve više propalih pojedinaca i propalih obitelji.

Žene, djevojke, djevojčice - svi kockaju

''Odemo li sada u samo jednu kladionicu, uvjeravam vas da ćemo tamo naći barem tri žene da igraju bingo'', upozorava Romić.

I dok se na kockanje ranije gledalo više kao mušku ovisnost, ističe, danas ova pošast sve više zahvaća i žene. Kroz tretman liječenja od ovisnosti od kockanja u Mostaru do sada je prošlo 14 ženskih osoba, najmlađa je imala 20, a najstarija 80 godina.

''Mi imamo ogroman broj žena, djevojaka i djevojčica koje kockaju, i jako veliki broj onih koje su oboljele i koje su postale patološki kockari. Trenutno liječim 65-togodišnju ženu, jednu 45-togodišnjakinju koja je prokockala svoju, i cijelu obiteljsku mirovinu, te mladu djevojku koja je na kockanju izgubila sav novac koji su joj roditelji slali za školovanje'', govori Romić.

Ističe, broj ovisnika o kockanju općenito znatno je viši od onoga broja koji se liječi.

''Ukupni broj onih koji se liječe o ovisnosti od kockanja je premalen, prema mojoj procjeni liječi se otprilike svaki stoti ovisnik. U Mostaru sada ima sigurno najmanje 1000 onih koji bi se trebali liječiti, patoloških kockara, a nema ih deset koji se liječe'', govori.

Bingo, psi, konji ...

Za razliku od muškaraca koji prvi susret s kladionicama imaju u 8. ili 9. razredu, kada iz radoznalosti igraju sportske kladionice, Romić napominje, žene s kockanjem počinju znatno kasnije, a postoji i vrlo značajna razlika kako kockaju.

''Žene u biti kockaju na onaj način koji od njih ne traži nekakvo znanje o sportu i sportskim događajima. I dok muškarci prve kockarske korake prave na sportskoj kladionici, žene kockaju elektronski bingo koji se vrti svako tri do četiri minute, te na utrke pasa i konja'', objašnjava Romić.

Mlade djevojke, govori, najčešće počinju u nekom društvu s prijateljima ili momcima koji su već prethodno kockali. I sve je to, u tom trenutku, bezazleno.

''Imamo na mnogim mjestima mogućnost da sjedimo pijemo kavu i igramo bingo, tako i počinju mnogi. Krenu tu sa svojim momcima ili nekim bliskim osobama koje su već kockale. U početku je to čista radoznalost s klasičnim umišljajem da je to nešto bezazleno, da ne može biti nikakva šteta, da to mogu kontrolirati i nešto dobiti. Koliko je tko dobio to najbolje znamo mi koji ih lijećimo'', upozorava Romić.

Iz usamljenosti na bingo

Dio žena ovisnih o kockanju s kojima je radio, ističe, na ovaj način bježi od nekakvih problema, zadnje vrijeme najčešće od osame.

''Liječio sam umirovljenicu s malom mirovinom kojoj je kćerka radila u kafiću s uplatnim mjestom. Njih dvije su inače živjele zajedno. Ta starica, da ne bi bila sam kući, išla je s njom tamo i pomalo pošla igrati bingo. Vrlo brzo postala je ona koja bi u samo u dva dana prokocka svoju malu mirovinu'', prepričava.

Romić upozorava da je najbolje, kada postoji i najmanja sumnja da netko kocka, isti tren reagirati. Treba odmah tražiti stručnu pomoć i u tome biti ultimativan.

''Kada imamo kockara u obitelji on će se početi ponašati bitno drugačije nego što se prije ponašao. Generalno ponašanje te osobe se promjeni, dolazi do manjka novca, laži nije problem prepoznati. Ne treba čekati da se problem sam riješi, ili da ga riješi neka nadnaravna sila. Treba odmah tražiti stručnu pomoć. Ukoliko prepustimo kockaru sam da odluči, to se sigurno nikada neće dogodit'', upozorava Romić.

Promjena načina života

Novac koji se slijeva u kladionice natopljen je suzama djece, majki, očeva, baka i djedova onih koji su zaglibili u ovu ovisnost. To je najvećim dijelom novac onih koji nemaju nikakvu kontrolu nad sobom i svojim ponašanjem. To je novac kojim su se trebali platiti životni troškovi obitelji, novac do kojeg se došlo kreditima, pozajmicama i prevarama.

Ljudi koji imaju probleme s kockanjem često "odlučuju" da će se popraviti, promijeniti na bolje, prestati kockati i nanositi probleme svojoj obitelji. Ali, u gotovo svim slučajevima, to ostane samo jedno od desetina ili stotina danih, pa neispunjenih obećanja.

Liječenje ovisnosti o kockanju i klađenju ne podrazumijeva samo prestanak kockanja. To liječenje mora uključivati i promjenu načina života.