Psihološka trauma
Maskirani simptomi: Kada psihička bol postane fizička tuga
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Psihološka trauma je odgovor organizma na izrazito stresne događaje koji su životno ugrožavajući, koji narušavaju fizički ili psihički integritet ili čak predstavljaju blizak susret sa nasiljem ili smrću, navodi Maja Savanović Zorić, sistemski obiteljski psihoterapeut u tekstu Psiholuminis udruge u Prijedoru.
Primjeri takvih događaja su prometne nesreće, potresi, svjedočenja nečijoj smrti... Ovakvi događaji su uglavnom izolirani i vrlo rijetko ponavljajući.
Kompleksna trauma
Međutim, u stručnim krugovima se sve više pažnje poklanja takozvanoj kompleksnoj traumi. Kompleksna trauma je složen koncept koji se odnosi na dugotrajno ili ponavljajuće iskustvo traume.
Ova trauma uglavnom proizilazi iz višestrukih faktora, a najčešće nastaje u odnosima sa bliskim drugim osobama. Nažalost, postoje mnoge obitelji u kojima je zanemarivanje djece, fizičko i emocionalno nasilje, alkoholizam, nestabilni i kaotični odnosi između roditelja česta ili gotovo stalna pojava.
Pročitajte još
U takvim životnim okolnostima, pojedinac doživljava posljedice koje se duboko integriraju u njegovu osobnost i stvaraju probleme na polju emocionalnog, psihičkog i socijalnog funkcioniranja.
Kada pričamo o traumatskim iskustvima uglavnom je naš fokus na simptomima psihološke prirode. Vrlo lako prepoznajemo znakove PTSP-a, anksioznost, depresivnu simptomatologiju, panične napade.
Međutim, ponekad navedeni simptomi mogu biti zamaskirani fizičkim simptomima kao što su povišeni krvni tlak, problemi funkcioniranja gastrointestinalnog trakta, česte glavobolje i različiti drugi tjelesni simptomi gdje se pojedinac obraća za pomoć kako bi upravo otklonio te tegobe.
Zašto je to tako?
Odgovor na ovo na prvi pogled jednostavno pitanje možemo tražiti opet baveći se pitanjima mentalnog zdravlja. Jedno od najočiglednijih objašnjenja se odnosi na potiskivanje emocija.
Potiskivanje emocija je proces u kojem osoba svjesno ili nesvjesno suzbija svoje emocionalne reakcije ili osjećaje. Ova obrambena strategija može biti uzrokovana različitim faktorima, kao što su društveni pritisci, strah od neprihvaćanja ili nedostatak vještina u suočavanju s emocijama.
Vrlo intenzivne i bolne emocionalne reakcije pojedinac doživljava kao prijetnju i kao stanje koje ne može da izdrži. Koristeći se različitim mehanizmima iste potiskuje i ne dozvoljava da one budu dio njegove sadašnjosti.
Kako svako emocionalno stanje zahtijeva da se njim bavimo pa i ono potisnuto, vrlo često se događa da baš ona traže svoje razrješenje kroz fizički simptom.
Somatizacija
Ovaj fenomen se naziva somatizacija i odnosi se na poremećaj u kojem se psihički i emocionalni problemi izražavaju tjelesnim simptomima iako se za njih ne mogu naći nikakvi organski uzroci.
Kratkoročno gledano, potiskivanje emocija može djelovati kao efikasno rješenje kada pričamo o bolnim traumatskim iskustvima. Međutim, na dugoročnom planu, ono ostavlja niz posljedica koje se mogu manifestirati i nekoliko godina kasnije, a odnosi se kako na narušeno mentalno tako i na narušeno fizičko zdravlje.
Upravljanje emocijama na zdrav način uključuje prihvaćanje, prepoznavanje i izražavanje osjećaja na način koji je prikladan i konstruktivan. To može uključivati traženje podrške od bliskih osoba, ali i razgovor sa stručnim osobama.
Ovaj tekst nastao je kroz projekt ''Prevencija sekundarne traume kroz osnaživanje – PRESTO'' koji se implementira u okviru projekta ''Unapređenje društvene kohezije kroz suradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hecegovini'' kojeg financira Fond za izgradnju mira Glavnog tajništva Ujedinjenih naroda (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u ime Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini.