Mladi imaju potrebu da pričaju o svojim emocijama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proteklog vikenda u Sarajevu je održana radionica o mentalnom zdravlju na kojoj su mladi ljudi iz različitih gradova BiH razgovarali o emocijama s kojima se svakodnevno nose, te kako ih mogu izraziti kroz umjetnost.

„Mladi ljudi u BiH su bombardirani s više izazova nego možda neki njihovi vršnjaci u svijetu. Pored pandemije, mi imamo govor mržnje, imamo pojačanu retoriku nacionalizma i potencijalnog sukoba, tako da, baveći se pitanjima mentalnog zdravlja mi moramo uzeti u obzir vrijeme u kojem mladi ljudi danas žive i podršku koju nemaju u kontinuitetu“, kazala je psihoterapeutkinja Mirjana Gavrić.

Na radionici „Crtajmo emocije zajedno“, koju su organizirali Inicijativa za mentalno zdravlje „Slon u sobi“ i USAID-ov projekat izgradnje mira PRO-Budućnost, 13 mladih ljudi iz Sarajeva, Foče i Istočnog Sarajeva razgovarali su o tome kako prepoznati, doživjeti i upravljati emocijama, te su učili tehnike ublažavanja anksioznosti.

Uz edukativni, radionica je sadržavala i kreativni dio na kojem su zajedno crtali grafite, uz mentorstvo bh. repera i grafiti umjetnika Adnana Hamidovića Frenkija.

„Ovo mi je pomoglo da lakše iskazujem svoja osjećanja, da shvatim neke stvari o razumijevanju svojih i tuđih emocija, kako mi trebamo da iskazujemo svoje emocije, da se ne plašimo njih. (...) Ove grafite što smo radili - to je jedan od najljepših načina na koje možemo pokazati ustvari što mi osjećamo a da ne progovorimo“, kazala je Sofija Radović iz Foče.

Mirjana Gavrić ističe da su sudionici bili motivirani da podijele osobna iskustva i da postoji potreba da se o mentalnom zdravlju priča više.

„Okupili smo grupu mladih ljudi iz različitih dijelova BiH koji su se prvi put sreli, a imali su potrebu da pričaju o svom mentalnom zdravlju. Djeca i mladi pokazuju želju i potrebu da se bave pitanjima svojih emocija, kako se nositi s njima, kako upravljati i vidimo da oni sve češće posežu za dodatnom pomoći jer vrlo često nije dovoljno ono što im obitelj pruža, eventualno škola“, dodala je Gavrić.

Diana Riđić iz Inicijative „Slon u sobi“, kaže da su pandemija, lockdown i online nastava, te smanjeni kontakt s vršnjacima doveli do degradacije u mentalnom zdravlju mladih, te je anksioznost kod mladih ljudi sve više prisutna.

„Oni anksioznost najčešće primjećuju kroz lupanje srca, pojačano znojenje, zujanje u glavi, bolove u stomaku, pojačan ili snižen apetit, pojačanu ili smanjenu potrebu da idu u WC... Onda ih to jako zabrine, jer pomisle što se zapravo događa s njima i onda imaju tendenciju da se povlače, socijalno izoliraju i ne pričaju o tome“, pojašnjava Riđić.

Pojačana etnička i nacionalna retorika i svakodnevno pozivanje na podjele dodatno pogoršavaju situaciju, te je, kako kažu u projektu PRO-Budućnost, okupljanje mladih oko aktivnosti koje potiču nova prijateljstva i izgradnju samopouzdanja značajno za jačanje kolektivne otpornosti i solidarnosti među njima.

„Bez obzira iz kojeg kantona, iz kojeg entiteta mladi dolaze - govore istim jezikom, prepreke su iste, problemi su isti, ali isto tako govore zajednički jezik, a to je kako slušati jedni druge, kako razumijevati i kako prevladati slične poteškoće na zajednički način“, kazala je Mirjana Gavrić.

Upravo takav utisak nosi Dejan Vukajlović iz Istočnog Sarajeva, za kojeg je ovo bila prilika da upozna vršnjake iz drugih gradova s kojim ga vežu isti interesi.

„Smatram da je druženje mladih između gradova važno zato što tko zna gdje će nas svijet odnijeti“, kaže Vukajlović i dodaje da se dosta mladih bori sa stresom, ali nisu svjesni toga, te im je teško ispoljavati emocije jer ne znaju kako. „Veoma je važno pričati o sebi i svojim emocijama zato što kada pričamo o tome skidamo teret sa sebe (...) i lakše se navečer spava“, kaže on.

Cilj radionice „Crtajmo emocije zajedno“ bio je da se počne otvorenije govoriti o mentalnom zdravlju kao važnom dijelu zdravlja svakog čovjeka, te da se mladi ljudi iz različitih dijelova BiH povežu i shvate da nisu sami, da imaju podršku u svojim vršnjacima koji se osjećaju slično kao i oni.

„Snaga današnje radionice je upravo ta da mladi s istim interesom – emocije i crtanje - dijele jedan isti kontekst, a to je da sva naša bolna iskustva, patnje i sve ono što smo prošli kroz koronu su zapravo isti i da imamo jedinstven lijek a to je  edukacija, vježbanje tehnika i kontinuirani rad na sebi“, zaključila je Riđić.