Mostarska defektologinja: Osmijehom i zagrljajem počinjemo svaki radni dan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostarka Amela Stovrag, diplomirana edukatorica rehabilitatorica koja radi kao nastavnica/defektologinja u Centru za djecu i omladinu s posebnim potrebama "Los Rosales" u Mostaru, dokaz je da još uvijek postoje osobe koje u radu ne motivira samo zarada i novac, već pomoć i iznalaženje načina da se poboljša kvalitetu života djece, koja su često marginalizirana, i za čije potrebe u našoj zemlji nema sluha.

Svom, nadasve plemenitom zanimanju posvetila se jer je prepoznala svoj osobni potencijal za njega, što je i dokazala dosadašnjim angažmanom, ali prvenstveno zbog ljubavi prema djeci. Stovrag je bila i jedna od članica mobilnog tima za kategorizaciju djece s poteškoćama u razvoju pri Ministarstvu obrazovanja, znanosti kulture i sporta HNŽ, a do danas je objavila tri znanstveno - stručna rada, koja je imala priliku izlagati na eminentnim znanstveno-stručnim konferencijama u Harkanju, Beogradu i Sarajevu.

Kako pojašnjava, rad s učenicima s poteškoćama u razvoju, kao i način realizacije nastavnog časa se razlikuju od rada s učenicima tipičnog razvoja.

''Svaki učenik s poteškoćama u razvoju mora imati svoj IPiP (individualni prilagođeni plan i program), kojeg izrađuje defektolog (dipl.edukator - rehabilitator). U radu s učenicima s poteškoćama u razvoju je potrebno imati mnogo strpljenja, ljubavi i kreativnosti. Ovaj posao zahtijeva stalno učenje, rad na usavršavanju ličnih vještina, metoda i tehnika rada, educiranje u pristupu i prepoznavanju potreba učenika, savjetovanje i usmjeravanje roditelja i društvene sredine o pristupima u radu i verbalnoj komunikaciji s ovom populacijom djece. Napretkom tehnologije iznalaze se nova i olakšavajuća pomagala u radu s ovom populacijom učenika. Suradnja s roditeljima je najvažnija karika za uspješan odgojno-obrazovni proces učenika s poteškoćama u razvoju. Ako izostaje uzajamno poštovanje, suradnja i česta komunikacija na relaciji roditelj - nastavnik/defektolog, onda je teško postići bilo koju vrstu napretka s učenicima. Neophodno je s učenicima nastaviti raditi i kod kuće kako bi rad defektologa bio valjan i imao smisla'', podcrtava Amela Stovrag.

Pored te tehničke strane obrazovno-odgojnog procesa namijenjenog učenicima s poteškoćama u razvoju, vrlo važan je i emocionalni aspekt, te odnos koji se gradi s djecom.

''Djeca detektiraju radost u nama, hrle nam, i ako ih tom iskrenom radošću pridobijemo, mi smo onda pobjednici u svom poslu. Moji osobni prioriteti u radu jesu da moji učenici budu sretni, da učionički ambijent bude ugodan i isključivo prilagođen njima i njihovim potrebama, da je učionica opremljena vedrim i ugodnim bojama koje utiču na njihovo dobro raspoloženje, da imamo adekvatna i olakšavajuća pomagala za rad, da u radu s ovom populacijom učenika uvijek budem spremna na improvizaciju u nastavnom satu, da znam prepoznati kada im je koncentracija na izmaku, da pratim njihova zanimanja i želje, i da umijem da nagradim i pohvalim učenike. I naravno, onaj prvi i osnovni prioritet, osmijehom i zagrljajem počinjemo svaki radni dan'', zaključuje defektolog u Centru "Los Rosales".