Postoji li ovisnička osobnost? Jesu li neki ljudi zaista skloniji alkoholizmu, narkomaniji, kockanju...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izraz "ovisnička osobnost" često se koristi, a opisuje ljude koji lako mogu postati ovisnici na neki način. Primjerice, većina ljudi može popiti koktel, zapaliti cigaretu ili kockati jednu večer, a da se ne navuku, dok je onima s ovisničkom osobnosti dovoljan jedan gutljaj, dim ili srećka da upadnu u krug ovisnosti.

Jesu li neki ljudi skloniji razvoju ovisnosti?

Stručnjaci primjećuju da postoje neke poveznice između određenih crta ličnosti i ovisnosti, ali to je puno kompleksnije nego što ukazuje koncept o "ovisničkoj osobnosti".

Mark Griffiths, ugledni profesor bihevioralne ovisnosti na Sveučilištu Nottingham Trent u Velikoj Britaniji, ističe da je "ovisnička osobnost" potpuni mit, piše Živim.hr.

''Da bi postojala stvar kao što je ovisnička osobnost, to bi trebalo značiti da postoji osobina koja predviđa ovisnost, i to samo ovisnost. Nema znanstvenih dokaza o tome'', kaže Griffiths.

To je crno-bijeli način razmišljanja o nečemu što je zaista kompleksno, kaže dr. med. Anshul Swami, psihijatar za mentalne bolesti odraslih osoba u bolnici Nightingale u Londonu.

To ne znači da određene osobine ličnosti nisu povezane sa stjecanjem, razvojem i održavanjem ovisničkog ponašanja, kaže Griffiths.

Primjerice, neuroticizam se često povezuje s mnogim oblicima ovisnosti. Neuroticizam je jedan od velikih pet osobina ličnosti i definira se kao stupanj u kojem osoba reagira na percipirane prijetnje i stresne situacije. Visoko neurotični ljudi su anksiozni i skloni negativnim mislima. Prema analizi 175 studija, narkomanija je povezana s visokim razinama neurotičnosti i niskim razinama savjesnosti (stupanj u kojem osoba pokazuje samokontrolu). Isto tako, istraživanja su pokazala da bihevioralna ovisnost, poput ovisnosti internetu, vježbanju i kupovini, su povezana s neuroticizmom.

''Ako ste neurotični, visoko ste anksiozni. Ljudi imaju tendenciju koristiti ovisnička ponašanja i supstance kao metodu upravljanja svojim neurotičnim osobinama. Većina ovisnosti zapravo u pozadini ima veće probleme, poput depresije ili neuroticizma, s kojima se osoba ne suočava'', kaže Griffiths.

Ali ne postoji istraživanje koje pokazuje da svi ljudi s ovisnostima pate od neuroticizma, kaže Griffiths.

''Mogu pronaći mnogo ljudi koji su neurotični, a nisu ovisnici. Neuroticizam je povezan s ovisnošću, ali je ne predviđa'' dodao je.

Hamilton ističe kako je zaista teško istaknuti što dolazi prvo kad je u pitanju narkomanija.

''Je li neuroticizam naveo osobu na drogu ili im je njihova ovisnost o kokainu tijekom dugo vremena smanjila raspoloženje?', objašnjava Hamilton.

Što sve utječe na ovisnost?

Istraživanja pokazuju da na ovisnost mogu utjecati genetika i brojni vanjski faktori, kao što su društveni pritisak, rana izloženost supstancama i fizičko ili seksualno zlostavljanje.

Studija iz 2018. pokazala je da se drevni retrovirus HK2, koji se nalazi blizu gena uključenog u otpuštanje kemikalije dopamin, češće nalazi kod ovisnika o drogama. Osobe s narkomanijom imale su do dva do tri puta veću vjerojatnost da će HK2 biti integriran u njihov genom, što ukazuje na jaku povezanost s ovisnošću, zaključili su istraživači.

No, Swami ističe da ova studija ne pruža nikakve dokaze o tome da neki ljudi imaju ovisničku osobnosti, a drugi ne.

Još jedan faktor rizika je spol. Prema podacima iz 2020. o spolu liječenih ovisnika o drogama, većinu čine muškarci (omjer muškaraca i žena 5,3:1,0), piše HZJZ. Slični podaci su u cijeloj Europi. No Hamilton upozorava da bi mogli postojati značajni nedostaci u podacima jer je manje vjerojatno da će žene tražiti liječenje zbog problema s brigom o djeci i stigmi. Isto tako, postoji još jedan faktor rizika kod muškaraca, impulzivnost, a ona je povezana s ovisnošću.

''Muškarci, posebno tinejdžeri, skloniji su riziku i impulzivniji su'', kaže Hamilton.

Nadalje, istraživanja pokazuju da okolina i odgoj osobe također snažno utječu na rizik od ovisnosti. Jedno je istraživanje pokazalo da su korisnici opijata imali 2,7 puta veću vjerojatnost povijest zlostavljanja u djetinjstvu, bilo seksualnog, fizičkog ili oboje, nego oni koji ne koriste opijate.

Ljudi koji su doživjeli nepovoljna iskustva u djetinjstvu, poput fizičkog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja ili gubitka roditelja, imali su tri puta veću vjerojatnost od razvoja problema s alkoholom u odrasloj dobi, prema studiji iz 2022. godine.

''Psihosocijalni faktori poput nasilja, seksualnog zlostavljanja i emotivnog zanemarivanja su izrazito povezana s ovisnošću. Mnogi ljudi će reći "Imam povijest ovisnosti, to je zbog moje genetike". Ali kad pogledate njihovu prošlost, ustanovit ćete da je bilo puno pijenja, zanemarivanja, zlostavljanja, traume i uskraćenosti. To se prenosilo s koljena na koljeno i isplivalo na površinu kao ovisnost'',objašnjava Swami.

Koji je zaključak?

Unatoč tome što nema znanstvenih dokaza, izraz "ovisnička osobnost" mnogi nastavljaju koristiti, što nije dobro.

''Moramo biti oprezni s jezikom jer ga ljudi internaliziraju. Ideja o ovisničkoj osobnosti lišava vas svake nade i govori da je to putanja kojom morate ići te da nemate kontrolu nad njom'', kaže Hamilton.

Swami se slaže da je koncept nerealno fatalan.

''To sprječava ljude da preuzmu odgovornost nad svojim problemom i pronađu konstruktivna rješenja'', kaže on.

Griffiths kaže da bi i mnogi ovisnici mogli takav koncept koristiti kao opravdanje za svoje ponašanje.

''Ovisnosti su vrlo složene biološke, psihološke, socijalne bolesti, baš kao i svaka druga bolest na planetu. Svi traže jednostavan odgovor, ali ga nema'' zaključuje Swami.