Komunikacija s djecom važna
Psihologinja iz Mostara: Toliko djece misli da ih mama i tata ne vole
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tragedija koja se dogodila u Beogradu ne može zaobići niti nas, i naša djeca su čula za nju. Potrebno je o njoj pričati otvoreno, smatra specijalistica kliničke psihologije Ivana Granić-Galić.
''Dogodi se tragedija i svi šute, a djeca sve vide i sve kuže. Mi mislimo da ne kuže, ali oni sve osjećaju pa i ovo što se dogodilo u Beogradu. Važno je da im pomognemo da ovaj tragičan događaj, kao i druge općenito, pravilno poslože u svojoj glavi'', govori za Bljesak Granić-Galić.
Komunikacija roditelja s djecom ističe, vrlo je bitna za pravilan emocionalni rast dijeta. Djeca su danas, nažalost, jako otuđena od roditelja. Roditelji djeci popuštaju i pružaju sve, a ona, ističe Granić-Galić, ne trebaju sve, trebaju nas.
''Zna se dogoditi da dijete kad dođe k nama, čim roditelj izađe krene plakati od svega što mu se nakupilo, jer smatra da nije savršeno dijete, kako ne zadovoljava sve što od njega roditelji žele. Toliko djece kaže kako misle da ih mama i tata ne vole. Kada ti roditelji uđu ostanu iznenađeni što je to dijete reklo'', govori Granić-Galić. I što je najzanimljivije, to najčešće nisu loši roditelji. Samo su se negdje u svom roditeljstvu izgubili i nekad jednostavno ne čuju svoju djecu.
Neću dopustiti da me netko ponižava
Dijete nikada nije problem, ono nikad nije uzrok problema to je, objašnjava, samo simptom narušenog sustava obitelji i narušenog društva.
''Imam jedan test nedovršenih rečenica koje dajemo djeci. U jednom periodu više puta mi se dogodilo da mi djeca od sedam, osam godina započetu rečenicu koja glasi Neću dopustiti u nastavku napišu da me netko ponižava. Što dijete od sedam godina ima netko ponižavati. Ako on ovako mali ima takav stav da je svijet problema, da je svijet protiv njega, što će onda biti s njim kada mu bude 15 ili više godine'', upozorava Granić-Galić.
Za roditeljstvo, nažalost ne postoji nikakva škola, nikakva obuka kao što je imamo kad polažemo vozački ispit, ili fakultet. Kada postajemo roditelji, postajemo samo roditelji i u tome se nekako sami snalazimo.
''Nema škole za roditelje, nitko nas ne pita jesmo li spremni, jesmo li emocionalno zreli. Roditelj mora jačati sebe, svoje alate za nošenje sa stresom. Kod nas su nažalost najčešći roditeljski alat batine, a batine nikako nemaju smisla. One samo dijete posramljuju I uče ga da I ono samo kad ne bude znalo riješiti problem udari. Želimo li to?'', pita se.
Dijete uči od nas
Dijete uči od nas, ističe Granić-Galić, ono što mi radimo, što mi govorimo, kako se mi ponašamo uči i naše dijete. Ako mi kao roditelji postajemo sve sebičniji, otuđujemo se od društva onda će se i naša djeca otuđivati. Ako roditelj nema empatije prema nekome, upozorava, neće je imati ni dijete.
''Obitelj je najvažnija, to treba jačati. Obitelj u kojoj se muž i žena istinski i ravnopravno poštuju. Treba raditi na braku, treba raditi na obitelji, treba raditi i na odgoju djece. Družite se sa svojom djecom, ne trebate daleko ići, odite s njima u park ili rijeku kao obitelj i vidjet ćete koliko ste vi, a i vaša djeca sretnija'', ističe Granić-Galić.
Izazove roditeljstva danas su i teži zbog interneta i provođenja vremena na njemu. Granić-Galić upozorava naša djeca su danas previše na društvenim mrežama. Uvjet da bi bili na internetu i društvenim mrežama je da prvo zadovolje sve druge aktivnosti, a to su da imaju stvarni socijalni kontakt, da budu s obiteljima, da obave svoje školske dužnosti.
Internet - Jako opasan teren
Granić-Galić upozorava danas djeca ostaju cijelo jutro sami kući i provode vrijeme na društvenim mrežama, roditelji dok rade tako misle da je dijete na sigurnom mjestu, ali to je privid. To je zapravo jako opasan teren.
''Vi na društvenim mrežama kad vam nešto ne odgovara samo uklonite, ali u životu toga nema. Zato nam se tinejdžeri jako teško snalaze u životu. Oni idu samo za ugodom koju im pruža virtualni svijet, ali u stvarnom svijetu kada ih dočeka test u školi nema uklanjanja. Dijete koje se nije naučilo suočavati s nekim m obvezama se lako slomi'' upozorava.
Ističe, tinejdžeri su danas puni frustracija.
''Kad je netko nasilnik treba provjetriti tko je prema njemu nasilnik. Što se u toj obitelji događa. Što se u toj školi događa? Nekad svi zatvaramo oči pred sustavom i onda se čudimo kada se tragedije dogode. Svatko treba poći od sebe i preuzeti dio odgovornosti za našu djecu. I ja kao roditelj, kao psiholog, nastavnici po školama, socijalne službe. Svatko treba odradit svoj dio. Samo tako, i kao roditelji i kao društvo, možemo naprijed'', zaključuje Granić-Galić .
