Šarlah - kako izgledaju simptomi?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šarlah je infekcija beta-hemolitičkim streptokokom grupe A koja se najčešće javlja u djece između 2. i 10. godine života, poglavito tijekom jeseni i zime. Uzevši u obzir velik broj različitih bakterijskih toksina te danas uobičajeno rano antibiotsko liječenje koje sprječava potpuni imunološki odgovor (a samim time i razvoj zaštite od infekcije kod ponovnog kontakta sa streptokokima), od šarlaha je moguće oboljeti u više navrata, piše PlivaZdravlje.hr.

O infekciji

Šarlah je zarazna bolest praćena pojavom osipa. Predstavlja jednu od mogućih manifestacija infekcije beta hemolitičkim streptokokima grupe A (BHS-A), bakterijama koje uz šarlah mogu uzrokovati i druge bolesti poput streptokokne upala nosa i ždrijela, streptokokne angine, streptokokne upala pluća, crvenog vjetra ili babinje groznice.

Najvažniji izvor infekcije streptokokima su oboljele osobe za vrijeme klinički manifestne bolesti (antibiotsko liječenje bitno skraćuje period zaraznosti), a rjeđe osobe koje se oporavljaju od preboljele streptokokne bolesti (rekonvalescenti) ili nositelji uzročnika bez kliničkih znakova bolesti (kliconoše).

Put prijenosa streptokoka dominantno je kapljični, dok su drugi oblici širenja infekcije (putem konzumiranja kontaminirane hrane ili kontakta s kontaminiranim predmetima) znatno rjeđi. Mjesto ulaska uzročnika u organizam u pravilu je sluznica nosa i ždrijela, a rjeđe defekti kože ili genitalno područje u rodilja.

Tijek bolesti

Period od ulaska streptokoka u organizam do početka bolesti (inkubacija) kod šarlaha iznosi 3-5 dana. U ovoj fazi zaražena osoba je infektivna (dalje širi uzročnika), ali ne pokazuje simptome bolesti.

Početni stadij bolesti karakteriziran je naglom pojavom karakterističnog trijasa simptoma: povišene temperature, grlobolje i povraćanja. Uz navedeno javlja se i glavobolja, malaksalost, bolovi u trbuhu, a nerijetko i bolovi u mišićima i zglobovima. Ždrijelo i tonzile bolesnika su izrazito crveni, tonzile mogu biti uvećane, a u nekim slučajevima prekrivene bijelim naslagama. Gornja strana jezika je također obložena bijelim naslagama, dok su vrh i bočne strane neobloženi. Prisutno je i bolno povećanje limfnih čvorova ispod donje čeljusti.

Stadij osipa obilježen je razvojem sitnotočkastog osipa drugi do treći dan od pojave prvih simptoma. Prvo se javlja na vratu, a potom na trupu i ekstremitetima. Kada se u potpunosti razvije, najgušći je u pazušnim jamama, području prsa, donjem dijelu trbuha, preponama i unutarnjoj strani natkoljenica. Ne javlja se na licu, dlanovima i tabanima. Na mjestima pojave osipa koža je suha, gruba, hrapava, sam osip na pritisak blijedi, a koža je na mjestu pritiska lagano žućkasta. Na mjestu kožnih nabora (vrat, pazušne jame, laktovi, koljena) mogu se pojaviti horizontalne tamnocrvene linije. Obrazi su zacrvenjeni, a područje oko usta blijedo. Uz pojavu osipa, jezik koji je do tada bio bijelo obložen, postaje malinast (po boji i izgledu), bez naslaga. Osip je intenzivno izražen 1-2 dana nakon čega postupno nestaje, a ukupno trajanje stadija osipa iznosi 4-7 dana.

Stadij perutanja (ljuštenja) se javlja 7-10 dana nakon nestanka osipa, kad počinje perutanje kože, posebno izraženo u području pazušnih jama, prepona, kao i na dlanovima i tabanima (posebno vršcima prstiju). Navedeni stadij može trajati nekoliko tjedana.

Krajem prvog i početkom drugog tjedna simptomi bolesti postupno jenjavaju te, ukoliko se ne pojave komplikacije, bolest završava postupnim i potpunim oporavkom. Svakako treba naglasiti kako se navedeni opis odnosi na najčešći oblik bolesti - jednostavni šarlah.

Rjeđi oblici i komplikacije šarlaha

Za razliku od jednostavnog šarlaha, drugi oblici bolesti su značajno rjeđi. Toksični šarlah je karakteriziran visokom temperaturom, čestim povraćanjem, poremećajem stanja svijesti, cerebralnim napadima, ubrzanim pulsom, padom krvnog tlaka, a u malom broju slučajeva može dovesti do smrtnog ishoda u roku od nekoliko sati. Kod septičkog šarlaha se uz znakove invazivnog djelovanja streptokoka na mjestu ulaska u organizam (nekrotizirajuća, ulcerozna angina) ili u blizini mjesta ulaska (gnojna upala limfnih čvorova, gnojna upala srednjeg uha) javljaju znakovi infekcije udaljenih organa poput srca, kostiju ili zglobova.

Nadalje, u vrlo rijetkim slučajevima šarlah može dovesti do određenih komplikacija u zahvaćenom organizmu:

Toksične komplikacije šarlaha uključuju toksični sinovitis (bolovi, otok i crvenilo uglavnom malih zglobova na početku drugog tjedna bolesti, u trajanju od nekoliko dana), toksični miokarditis (ubrzani rad srca uz pad krvnog tlaka tijekom prvog tjedna bolesti), toksični nefritis (patološki nalaz urina) i toksični hepatitis (rijetka komplikacija, tijekom prvog tjedna bolesti),
Imunološke komplikacije obuhvaćaju poststreptokokni glomerulonefritis (smanjena količina urina koji je crvene boje i pojava edema), reumatsku groznicu (simptomi od strane srca i zglobova) te neke druge, rjeđe imunološke sekvele.
Septičke komplikacije pak predstavljaju simptome širenja infekcije od mjesta ulaska uzročnika na bliske (gnojna upala srednjeg uha, gnojna upala mastoida, gnojna upala paranazalnih sinusa, gnojna upala limfnih čvorova) ili udaljene organe.

Dijagnoza

Dijagnoza šarlaha postavlja se na temelju anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničke slike i tijeka bolesti, laboratorijskih nalaza (povišeni upalni parametri, povećan broj leukocita uz raspored u diferencijalnoj krvnoj slici koji ukazuje na bakterijsku etiologiju bolesti) te dokazivanjem uzročnika uzimanjem brisa ždrijela (negativan nalaz ne isključuje dijagnozu) ili brzim antigenskim testovima.

Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze druge vrste angina, druge febrilne bolesti praćene osipom (kao što su, primjerice, adenovirusne ili enterovirusne infekcije, rubeola ili morbili) te alergijske reakcije.

Liječenje i prevencija

Lijek izbora u terapiji šarlaha su penicilinski antibiotici primijenjeni peroralno ili parenteralno, a u slučaju kontraindikacija za njihovu primjenu (primjerice, kod potvrđene alergije) provodi se terapija azitromicinom ili cefalosporinima druge, tj. treće generacije. Uz antibiotsku terapiju skraćno je trajanje bolesti, skraćena je infektivnost bolesnika, klinička slika je blaže izražena (ili se kod ranog početka antibiotske terapije u potpunosti niti ne razvije), a teže forme bolesti i komplikacije su rijetke. Osim antibiotika nužno je i provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature, adekvatni unos tekućine i mirovanje.

Uz adekvatno liječenje oboljelih nužno je i provođenje drugih mjera za sprječavanje širenja šarlaha. To se prvenstveno odnosi na provođenje higijenskih mjera (pranje ruku, posebno nakon kihanja, kašljanja ili brisanja nosa) te adekvatno čišćenje svih predmeta s kojima su oboljele osobe dolazile u kontakt. Također je važno naglastiti kako se oboljela djeca ne smiju vratiti u kolektiv minimalno 24 sata nakon početka antibiotske terapije.