Što sve (ne)znamo o respiratoru?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uz pojavu pandemije SARS-CoV-2 virusa koja je u svega par mjeseci poharala svijet i uvelike nam izmijenila živote, u naš se svakodnevni govor uvukla riječ koja je široj javnosti bila nepoznata – respirator.

Danas, taj uređaj tema je mnogih novinskih članaka, kontakt emisija i Viber razgovora, ali koliko zapravo znamo o respiratoru? Čemu on služi, koliko on košta, tko s njim radi?

Pa krenimo redom. Respirator je uređaj koji pomaže bolesniku kojem je iz bilo kojeg razloga oštećena izmjena plinova u plućima.

Upale pluća, tumori, ozljede prsnog koša, poremećena stanja svijesti, moždani i srčani udari, teške operacije i tumori neka su od stanja kad naš organizam treba pomoć i kad sama pluća ne mogu zadovoljiti potrebe za kisikom. Tad se bolesniku preko usta ili nosa u dušnik postavi cijev (tubus) preko kojeg se povezuju pluća s respiratorom.

Liječnik (intenzivist, najčešće anesteziolog) potom na respiratoru podešava parametre poput volumena kojeg respirator treba „upuhati" u bolesnika, koliki broj upuha treba respirator dostaviti bolesniku u minuti, kao i udio kisika koji će biti u smjesi, a sve prema potrebama bolesnika.

Čovjek normalno diše zrak u kojem se nalazi 21% kisika dok se preko respiratora, ako to stanje bolesnika zahtijeva, može upuhati sve do 100% kisika.

Povećani udjeli kisika su često potrebni upravo kod bolesnika s ozljedama pluća uslijed upala bilo kojeg uzroka, uključujući i upale kod oboljelih od CoVID-19 infekcije.

Koliko košta respirator? Kao i svaki elektronski uređaj, cijena ovisi o mnogo čimbenika – proizvođaču, specifikacijama respiratora, pogonu (električna turbina, centralni ili vlastiti izvor komprimiranog zraka – kompresor), stanju na tržištu.

Možemo reći kako se cijene kreću od nekih petnaestak tisuća dolara za respiratore neprovjerenih kineskih proizvođača do preko sto tisuća eura za modele renomiranih tvrtki za proizvodnju medicinske opreme koji nude mnoge dodatne mogućnosti i jamče dostupnost zamjenskih dijelova.

U ovom trenutku, treba i to naglasiti, velika je potražnja na globalnoj razini za respiratorima, te shodno tome, po temeljnom ekonomskom zakonu ponude i potražnje, ionako visoke cijene još su i više. 

Međutim, respirator se u konačnici može i kupiti, ali osoblje koje zna s njima upravljati je teško zamjenjivo. Liječnici intenzivisti, među kojima su na našim područjima najbrojniji anesteziolozi, kao i sestre i tehničari koji rade u jedinicama intenzivnog liječenja su najvrjedniji resurs u borbi protiv pandemije.

U njihovu edukaciju i savladavanje raznih vještina uložene su godine mukotrpnog rada i učenja jer sam rad na respiratoru ima desetke raznih oblika ventilacije (što tlačnih, što volumnih, što osobnih o bolesnika) što rezultira velikom složenošću posla za liječnike intenziviste tim više što se parametri moraju nerijetko brzo prilagođavati potrebama bolesnika. 

I dok tržište za respiratore još i postoji jer će uvijek neka tvornica raditi u tri smjene ne bi li prodala respirator više, tržište za liječnike i sestre/tehničare iz Intenzivne ne postoji jer nitko nema toliko novca da ih sada kupi. Oni se ne stvaraju preko noći već godinama i to se nikada ne smije zaboraviti.