Sustav mora omogućiti ljudima bavljenje tjelesnom aktivnošću

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tjelesna aktivnost jako je važna, doprinosi zdravijem načinu života, a sustav mora omogućiti da tjelesna aktivnost i sport budu dostupni svima, izjavio je za Fenu sveučilišni profesor Franjo Lovrić u povodu Međunarodnog dana tjelesne aktivnosti koji se svakog 10. svibnja obilježava od 2003. godine.

Po riječima predsjednika Udruge "Kinezis" i docenta na Studiju kineziologije Sveučilišta u Mostaru, fizička aktivnost doprinosi zdravlju stanovništva smanjenjem prerane smrti, nepotrebnih bolesti i invaliditeta, kontrolom troškova zdravstvene zaštite i održavanjem visokog kvaliteta života od djetinjstva do starosti, a za tjelesno aktivnog čovjeka edukacija je najvažnija.

''Sustav treba omogućiti ljudima da budu upoznati s prednostima tjelesne aktivnosti te im omogućiti bavljenje tjelesnom aktivnošću. Tjelesna aktivnost i sport trebaju biti dostupni svima, jer bi nakon obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture ljudi nastavili to prakticirati u slobodno vrijeme. Ovdje je zakazao sustav jer se naša djeca danas ne mogu baviti nikakvom sportskom aktivnošću bez da roditelji to plate'', kazao je Lovrić.

Po njegovim riječima, kroz nastavu kod djece i mladih ljudi potrebno je stvoriti naviku tjelesnog vježbanja kako bi oni nakon te obvezne nastave nastavili to prakticirati u svom slobodnom vremenu, što će se, kakao je kazao, svakako odraziti na kvalitetniju, zdraviju i zadovoljniju naciju.

Neaktivnost među vodećim rizicima smrtnosti

Lovrić ističe kako je tjelesna aktivnost urođena ljudska potreba te da čovjek ne može živjeti bez kretanja te upozorava kako je četvrti vodeći rizik smrtnosti u svijetu tjelesna neaktivnost.

Lovrić preporučuje smjernice s nedavno održanog simpozija Svjetske zdravstvene organizacije, a prva od njih je da je važna bilo kakva tjelesna aktivnost te da je ona bolja od nikakve.

''Druga je da je tjelesna aktivnost potrebna za sve dobne kategorije, od djece do starijih, a treća je da ta aktivnost treba biti na tjednoj razini od 150 do 300 minuta tjedno, što možemo rasporediti kroz pet i pol treninga ili svaki dan'', kazao je.

Tjelesna aktivnost ima slično dejstvo kao i antidepresivi u liječenju depresije, smanjuje rizik od srčanog udara, moždanog udara i karcinoma, ojačava imuni sustav i sprječava nastanak infekcija, poboljšava funkciju mozga, te doprinosi smanjenju stresa.

''To možemo vidjeti tijekom i nakon obavljanja tjelesne aktivnosti koliko taj hormon sreće dolazi do izražaja'', ističe Lovrić.

Važnim ističe da voditelji treninga trebaju pred svoje sportaše i svoje rekreativce, pred svoje vježbače, postavljati ciljeve koji će biti dovoljno izazovni, ali i ostvarivi, i to će onda biti najbolji poticaj za nastavak tjelesne aktivnosti.

''Tu je jako važno da osobe koje vode treninge postave adekvatne ciljeve zato što će dostizanjem vježbača tih ciljeva kod njih se osloboditi hormon sreće, porast će motiviranost za tjelesnim vježbanjem, a to će onda rezultirati svakodnevnom tjelesnom aktivnošću, odnosno kontinuitetom'', kazao je.

Tjelesna aktivnost najbolja prevencija bolesti

Lovrić naglašava kako je jako važno raditi na propagandi da tjelesna aktivnost postane svakodnevna životna navika, kao i na edukaciji ljudi koliko je tjelesna aktivnost važna u prevenciji borbe protiv različitih bolesti.

''Ukoliko šira populacija bude upoznata s tim i educirana ona će se početi baviti tjelesnom aktivnošću na svakoj razini. Tjelesna aktivnost ne mora biti samo neki trening nego to može biti i pješačenje, uporaba bicikla umjesto vozila, stepenica umjesto lifta'', ustvrdio je Lovrić.

Svjetska zdravstvena organizacija je 10. svibnja 2003. godine pokrenula inicijativu promoviranja tjelesne aktivnosti u svakodnevnom životu. Taj datum je određen za Međunarodni dan tjelesne aktivnosti, koja se odnosi, ne samo na sport i naporno vježbanje, već i na bilo koju vrstu aktivnosti koja uključuje mobilnost, kao što su rekreacija, biciklizam, hodanje i ples.

Fizička neaktivnost je četvrti vodeći faktor rizika za ranu smrt, odgovorna za 3,2 do 5 milijuna smrtnih slučajeva svake godine. Neadekvatna fizička aktivnost jedan je od četiri glavna faktora rizika odgovorna za alarmantan porast većine nezaraznih bolesti poput bolesti srca, karcinoma i dijabetesa koje su danas odgovorne za više od 60 posto smrtnih slučajeva širom svijeta. Veliki udio ove smrti je preuranjen i javlja se tijekom najproduktivnijeg životnog perioda.

Globalno se procjenjuje da tjelesna neaktivnost uzrokuje oko 27 posto dijabetesa, 30 posto ishemijske bolesti srca i 21 do 25 posto raka dojke i debelog crijeva. Fizička aktivnost je također osnovna u postizanju energetske ravnoteže i kontrole težine.

Nedavne procjene pokazuju da približno trećina (31 posto) svjetske populacije ne poduzima preporučenu količinu fizičke aktivnosti.

Povećanje tjelesne aktivnosti društveni je, a ne samo pojedinačni problem i zahtjeva populacijski, multisektorski, multidisciplinarni i kulturološki pristup koji uzima u obzir obrazovanje, sport, zdravstvo, urbano planiranje, kulturu, transport, rekreaciju kao i druge faktore životne sredine.

Međutim, važno je krenuti, malim koracima, već danas, za vaše zdravlje, u skladu sa Hipokratovom izrekom - hodanje je čovjekov najbolji lijek.