Utjeha roditeljima: Svađe braće i sestara i nisu loše

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svađe među braćom i sestrama mogu ubrzati mentalni razvoj djece i ranije dosezanje zrelosti, tvrde znanstvenici iz Centra za obiteljska istraživanja Sveučilišta Cambridge. Utjeha za roditelje koji gube živce u svakodnevnim prepirkama svojih potomaka proizlazi iz petogodišnjeg istraživanja. Znanstvenici su ustanovili da česta neslaganja među braćom i sestrama doprinose i razvoju emocionalnih i socijalnih vještina.

Također naglašavaju da je to moguće samo u slučaju kada nijedno dijete nije submisivno, nego se ravnopravno verbalno bori s bratom ili sestrom te zajednički nastoje doći do rješenja konflikta. Drugim riječima, što se djeca više svađaju, to će bolje naučiti kako kontrolisati svoje emocije. Međutim, u praksi se roditelji prečesto upliću u dječije svađe želeći ih što prije riješiti. Stručnjaci savjetuju kako bi roditelji trebali u životu djece imati više ulogu vodiča, a manje onoga koji se brine umjesto njih.

Kada god postoji prilika da dijete samo premosti prepreku i preuzme odgovornost, treba ga pustiti da to napravi te ga usmjeravati i voditi na tom putu. U tom kontekstu, odnos između dva djeteta je odnos koji je, na neki način, neovisan o njihovu odnosu s roditeljima. I treba ga razvijati i usmjeravati, jer upravo će takav odnos trajati i kada odrastu. Međutim, djeca, a pogotovo ona mlađa, nemaju još razvijenu samoregulaciju i sistem moralnih vrijednosti (jer je to nešto što se uči kroz život), pa tu mogu uskočiti roditelji kao medijatori, ali ne i suci. Roditelj može nadgledati situaciju, ali se ne treba miješati dokle god se ne prekrše pravila odgoja.

Važno je ne spašavati djecu unaprijed, vjerovati u njih i pružiti im mogućnost da sami probaju riješiti svoj problem. Kroz sukobe, kažu stručnjaci, djeca mogu puno toga naučiti, pa tako i kontrolisati svoje emocije. Važno je uzeti u obzir razvojna obilježja djeteta. Samoregulacija se počinje razvijati u dobi od tri godine, a prave kapacitete za to dijete ima tek poslije pete godine. Do tada treba pomoć odrasle osobe kroz postavljanje određenih granica, savjetuju stručnjaci, prenosi Oslobođenje.