Zarada na kilama
Urota prehrambene industrije: Kako nas debljaju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Miris pečenih slastica dopire vam do nosa već na ulazu supermarketa, vaš se želudac buni, a usta pune slinom.
Oko 40 tisuća proizvoda nalazi se u prosječnom supermarketu, a unatoč najboljim namjerama kupca koji je došao obaviti šoping, podsjetnik s listom za kupovinu se barem dvostruko povećava.
Popuštamo raznim akcijama, popustima i privlačnim reklama - jer zašto ne kupiti dva čipsa za cijenu jednog, nebitno što ga nismo ni mislili kupiti. Prije nego znamo, kolica su nam puna, a čokoladica zgrabljena na blagajni već je u ustima.
Ako vam sve to zvuči poznato, niste jedini. Stručnjaci diljem svijeta ističu kako današnje prehrambeno okruženje ne cijeni zdravlje, već se svodi na proždrljivost i poticanje pretilosti koja ne pruža pravila za poticanje pristupa zdravoj i povoljnoj hrani. Osim toga, postoje brojni dokazi da hrana bogata masnoćama, solima i šećerima doista izaziva ovisnost kojoj se teško oduprijetu.
Zašto na čipsu i čokoladi ne stoji oznaka "štetno za zdravlje" kao na cigaretama?
Brojne su europske studije utvrdile kako je nezdrava, gotova hrana, ne samo jeftinija, već i znatno više reklamirana i dostupnija od one zdrave. Pretilost se danas smatra jednim od glavnih ubojica - uzrokujući srčane i moždane udare, djelujući kao okidač raka i brojnih drugih kroničnih bolesti, no dok na cigaretama piše kako ugrožavaju ljudski život, prehrambena industrija ignorira činjenicu kako to čini i loša hrana.
Kultura nezdrave hrane prožima naše društvo, a postaje prihvatljivo da sami tako jedemo, jer to čine svi drugi u našoj okolini, pa se to počinje smatrati "normalnim".
No, s druge strane, kad se udebljamo, društvo je tu da uperi prst u naše salo i nametne nam sram za naš "zločin".
Početak začaranog kruga zarobljavanja
Krivnja i sram za nezdrava ponašanja se javljaju jer se pretilost često svrstava u pitanje "osobne odgovornosti".
Naravno da su ljudi sami odgovorni za ono što im ide u usta. Istovremeno, inicijative na povećanje poreza štetnim zaslađenim pićima, primjerice, nazivaju se medvjeđim uslugama države koja pojedinca smatra djetetom koje nije sposobno za vlastite odluke.
Za sve krive nedostatak vježbanja, a ne hranu koju nam prodaju
Iako se čovjek danas manje kreće nego prije 50 godina, sve je veći broj ljudi koji aktivno vježbaju. Istovremeno, broj pretili je danas desetorostruko veći, a ključ svega leži u hrani.
Čak i ako čovjek ništa ne vježba i kreće se minimalno, neće se udebljati unosi li normalan broj kalorija koje njegovo tijelo sagorjeva. Problem je u tome što prosječan kupovni obrok danas prelazi minimalno polovicu preporučenog unosa kalorija na dan. Tanjuri su postali sve veći, porcije jednako tako, a jede se nikad manje povrća i vlaknaste hrane - to je glavni problem današnje prehrane koji industrija potiče, jer na njemu izvrsno zarađuje.