Ono što danas (ne) radimo po pitanju BMPO ima dugosežne posljedice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opasnost od demografskog sloma Bosne i Hercegovine do sada je prepoznata, ili bi barem trebala biti. Prema podacima Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine, natalitet ide silaznom putanjom.

Razloga za ovo je mnogo, a jedan od njih je i sistematsko zanemarivanje demografskih problema od strane političkih struktura. Naše društvo treba ozdravljenje, u svakom smislu te riječi. Poboljšanje natalitetnog statusa se ne bi trebalo svesti na jednokratne financijske 'injekcije', već dugoročno i sistematsko planiranje. Za početak, neophodno je shvatiti da ono što danas (ne)radimo u ovoj oblasti ima dugosežne posljedice na demografsku sliku.

Pročitajte još

Zašto neplodnost kao privatna stvar ima javni značaj!?

Gubitak reprodukcijskog i radnog kapaciteta se osjeća već u mnogim sferama života, a ako se ovako nastavi posljedice će biti nesagledive. Planski pristup ovoj oblasti, kroz brigu o pojedincu će za rezultat imati i poboljšanje demografske karte društva u cjelini.

Ispod europskog projeka

Već smo pisali o tome da procedure BMPO, kada se adekvatno financiraju, mogu povećati natalitet više nego li bilo koja druga općeprihvaćena i financirana pronatalitetna politika.

Donošenjem zakona o biomedicinskoj oplodnji u FBiH možemo reći da je infertilitet prepoznat kao problem. Budući da je broj ciklusa koji se obave u FBiH daleko ispod europskog prosjeka očigledno je da postoje problemi kada je u pitanju pristup ovoj zdravtvrnoj skrbi. Dva su moguća razloga za to, visoke cijene i loše uređenje oblasti BMPO u FBiH.

I dok niko ne propituje korištenje svih dostupnih resursa da bi se spasili oboljeli od recimo tumorskih oboljenja, pritup adekvatnoj skrbi kada je u pitanju BMPO je stvar intenzivnog društvenog propitivanja. Zanimljivo je da postoji mnogo više društvenog prihvaćanja i zakonodavnog dogovora u spašavanju života nego u stvaranju novih. Bez obzira na socio-ekonomski status neke države društvo puno manje propituje donošenje legislative koja se tiče produžavanja života starijih u odnosu na legislativu koja uređuje oblast stvaranja novog života. Oni koji donose zakone su već prošli kroz teret začeća i dolaska na ovaj svijet, te stoga sve što treba da urade je da se brinu o kvaliteti svog života i osiguranju što ugodnijeg procesa starenja. S druge strane, oni koji još nisu stigli, koji još nisu prošli kroz teret začeća i rođenja nemaju nikakvu šansu uticati na donosioce odluka, osim ako donosioci odluka i sami nisu osjetili taj teret ili su potaknuti na razmišlajnje o ovoj oblasti od strane nekoga ko ima problem infertiliteta.

Briga o narednim generacijama

Briga o narednim generacijama bi trebala biti jedna od stvari o kojoj bi donositelji odluka trebali proaktivno sudjelovati.

Zemlje sjeverne Europe izdvajaju 14-16% ukupnog domaćeg proizvoda (GDP) na zdravstvo. Više od 80% tih sredstava se izdvaja za rad javnih ustanova. S druge strane, SAD sa jednim od najvećih GDP-ijeva u svijetu po glavi stanovnika izdvaja i jedan od najvećih postotaka (19,9%) na zdravstvo. Od toga, svega 48,2% odlazi javnim ustanovama.

Znajući da se u USA radi znatno manje ciklusa na milijuna žena fertilne dobi nego li je u Europi (a razlozi su mnogobrojni), postavlja se pitanje na koji način FBiH želi urediti oblast BMPO, kao i zdravstvo u cjelni. Na odluku o tome hoće li par koji ima potrebu za procedurama BMPO koristiti iste ekonomski momenat ima puno veći uticaj od onoga koji imaju kulturne, etničke i vjerske razlike. Korištenje zdravstvene usluge je direktno povezano sa njenom ekonomskom dostupnošću.

Zemlje koje imaju potpno financirano javno zdravstvo, za šta se deklarira i Bosna i Hercegovina, osim problema začeća trebaju razmišljati i o cijeni koju je potrebno platiti za očuvanje trudnoće, porod, neonatalnu njegu novorođenčeta, ali i za dobrostanje u životu općenito. Briga o zdravlju naredne generacije počinje još u roditeljskoj generaciji, čak i prije samog začeća!

Danas, sve zemlje koje iz javnih fondova financiraju procedure BMPO imaju propise koji ograničavaju broj embrija koje je moguće transferirati. Cilj procedura BMPO jeste ili bi barem trebao biti rođenje jednog zdravog djeteta, te je na taj način potrebno i urediti ovu oblast. Blizanačke i višeplodne trudnoće nose značajno povećanje rizika kako za majku, tako i za plod te djecu rođenu iz takvih trudnoća. Iz tog razloga, zemlje koje proaktivno sudjeluju u ređenju oblasti BMPO imaju politiku “single-embryo transfera (SET)”, odnosno prenosa samo jednog embrija. Iz tog razloga, troškovi koje država ima financirajući procedure BMPO su kompenzirani troškovima (materijalnim i nematerijalnim) koje nose višeplodne trudnoće i porodi.

Samo jedan ciklus

Ovdje je vrlo bitno napomenuti da FBiH financira SAMO JEDAN CIKLUS BMPO! Da znamo, proklamira se kako je to pet ciklusa, što nije točno, budući da u svakom ciklusu nakon prvog par participira sa (minimalno) 50% od ukupnog troška liječenja. U društvu koje ima smanjenu stopu prirodnog rasta relativno visoku dobnu granicu formiranja obitelji, kakva su manje više sva 'moderna' društva, društvo kao cjelina se treba uključiti u obnavljanje demografske slike. Koliko god je problem infertiliteta problem para koji se suočava sa tom dijagnozom, istovremeno je to i problem društva.

U Nordijskim zemljama, žene se javljaju na procedure BMPO ranije u životu zato što je pristup takvim uslugama olakšan. Ovo utječe na stopu uspješnosti kao i na način kako se BMPO primjenjuje. Programe koji će se dodano brinuti o psihofizičkom zdravlju majke, kao i naredne generacije je lakše implementirati u slučajevima kada je pristup procedurama BMPO pojednostavljen.

U usporedbi sa uređenim europskim zemljama FBiH ima suboptimalno uređeno područje BMPO, što za rezultat ima i sve ove negativne pokazatelje o kojima smo već pisali. FBiH ne posjeduje adekvatan registar ciklusa i 'follow up' djece začete procedurama BMPO!

Čekamo li da uvidimo negativne rezultate primjene određenih postupaka koji se, između ostalog, manifestiraju kroz povećan postotak višeplodnih trudnoća, rođenje djece koja zahtijevaju intenzivnu neonatalnu skrb te imaju povećan rizik za razvoj mnogih rugih bolesti u postnatalnom životu i tek onda reagiramo? Ili je ipak pametnije biti proaktivan i ovu oblast urediti na način kako su to uredile neke druge države, koje su bile primorane da uče na svojim greškama, budući da su bili pioniri?! Pametan uči na tuđim greškama, glup na svojim.