Vrhovima Maglića iznad Doline heroja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dolina heroja na Tjentištu, osim bogate povijesti krije prirodne ljepote kojima teško možete odoljeti. Od nekadašnjeg herojskog naziva ostala je samo dolina. Heroja odavno nema, ali turista, većinom u prolasku, ima. Zastanu ispod monumentalnog spomenika, naprave nekoliko fotografija za uspomenu, rashlade se na obalama razigrane Sutjeske, te nastavljaju dalje i ne sluteći kakvim su ljepotama bili tako blizu.

Stotinjak metara od Omladinskog kampa Tjentište i kupališta Sutjeska prema Foči, s glavne se ceste odvaja seoski puteljak koji nas vodi uz obronke prema jednom od ulaza u Nacionalni park Sutjeska. Putokaz se nalazi odmah uz prometnicu i na njemu piše kako smo krenuli u prašumu Perućica. Jednu od posljednjih očuvanih prašuma u Europi.

Ulaz se plaća 5 KM po osobi i još 5 KM za automobil. Cesta je nakon relativno dobrog asfaltiranog početka, dalje što ulazite u prašumu, makadam i sve je teže prohodna za male osobne automobile. Nije nemoguća za proći, niti je pretjerano opasna za one koji ne žale automobil. Ali kome je stalo do limenog ljubimca, radije će platiti nekome od lokalnih vodiča koji će s Golfom ''dvicom'' tih 15-tak kilometara do vrha Prijevora proći bez problema. Mi našega četverotočkaša nismo žalili.

Prvo zaustavljanje je nakon šest kilometara na Dragoš sedlu, solidno uređenom parkiralištu s putokazima. Otuda vas kroz gustu šumu vodi pješačka staza od nekih dvije stotine metara do fantastičnog pogleda na dolinu Sutjeske i Tjentište. Vidikovac je samo za one koji nemaju problema s visinom. U daljini s lijeve strane može se vidjeti vodopad Skakavac.

Maglić i Perućica prepuni su planinskih izvora i potočića. Najizdašniji izvor je Carev Do koji nikad ne presušuje. Na par mjesta oko tih izvora smo vidjeli zmije. Još na ulazu u nacionalni park, upozorili su nas da se krećemo samo obilježenim stazama, čega smo se nakon susreta sa zmijama bespogovorno pridržavali.

Nakon Dragoš sedla put nas vodi dalje prema Prijevoru. Nakon sedam kilometara makadamske vožnje kroz bukovu i crnogoričnu šumu, mimoilaženja s automobilima i kravama odjednom se ispred vas pruža ''pogled u nedogled''.

Kako je gornja šumska granica na oko 1.600 metara, iznad ove visine nalaze se visoravni s pašnjacima, brojnim grebenima i visovima.

Planinska visoravan Prijevor, smještena ispod vrha Maglića, krajnja je točka kamo smo došli automobilom. Dalje se može samo prema Crnoj Gori, ali nismo provjeravali je li taj put prohodan za automobile. Prema vrhu koji se nalazi na 2.386 metara nadmorske visine vodi pješačka staza.

Okrijepiti se možete u jednome od planinskih katuna koji su preuređeni u ugostiteljske objekte.  S kupljenom ulaznicom u nacionalnom parku možete boraviti do pet dana. Planinariti, kampirati, biciklirati, spavati, dušu odmarati .. što li već.

Google maps nam pokazuje kako su osim Prijevora na Magliću visoravni Vučevo (s vrhom Crni Vrh), Rujevac, Snježnica i Mratinjska Gora. Cijelim putem je dostupan signal mobilnih stanica, tako da su vam Internet i gsm stalno na raspolaganju.

Riječi su nedovoljne da se opiše spokoj i zadovoljstvo ljepotom pogleda na planinske vrhove, šumska prostranstva, ljepote prirode. Dio vam toga možemo donekle dočarati fotografijama uz nadu kako će oni koji nisu bili, nakon ovih naših redaka, posjetiti predivnu planinu Maglić i Perućicu, jednu od posljednjih prašuma u Europi.