Zašto smo ovisni o šećeru?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Možemo li biti ovisni o šećeru — ili se događa nešto drugo? Ideja o ovisnosti o šećeru bila je tema mnogih medijskih naslova, a često je kategoriziraju među drugim sličnim poremećajima prehrane. Ali postoji li doista ovisnost o šećeru?

Definirana kao “emocionalna ili psihološka ovisnost o slatkoj hrani i pićima”, čini se da je opći konsenzus da ovisnost o šećeru – u najistinitijem, najdoslovnijem tumačenju možda ne postoji.

Emocionalna ovisnost 

Prema American Psychology Association, “ovisnost o hrani kontroverzan je pojam koji neki istraživači koriste za opisivanje paralela između poteškoća s kojima se neki ljudi susreću u ograničavanju prehrane i ovisnosti o supstancama.

Slično tome, sindrom ustezanja uzrokovan ovisnošću zlouporabi droga teško je dokazati kod osoba koje se prejedaju. Unatoč sličnostima između poremećaja hranjenja i zlouporabe supstanci i dokazima o uključenosti moždanih krugova nagrađivanja u oba stanja, neurobiologija prejedanja i ovisnost o drogama nije ista.

U isto vrijeme, druge studije na životinjama pokazale su da unos šećera može odražavati ponašanje ovisnosti — ali to ne znači nužno da šećer stvara ovisnost kod ljudi.

Evo što stručnjaci kažu o ovisnosti o šećeru i što učiniti ako mislite da ste ovisni o šećeru, piše Eat This, Not That.

Možemo li biti ovisni o šećeru?

“Još se ne vodi rasprava o tome stvara li šećer doista fizičku ovisnost. Neka su istraživanja pokazala da se štakori ponašaju slično kada su izloženi šećeru kao i kada su izloženi lijekovima koji stvaraju ovisnost poput opioida, ali te reakcije mogu biti više bihevioralne nego fizičke”, objašnjava liječnica Melissa Mitri.

To bi moglo značiti da neki ljudi mogu biti skloniji žudnji za šećerom nego drugi, baš kao što postoji veća vjerojatnost da će neki ljudi postati ovisni o drugim aktivnostima, poput kockanja.

“Potrebno je više studija na ljudima kako bi se potvrdila sposobnost šećera da stvara fizičku ovisnost”, kaže Mitri.

Nadalje, znamo da nemaju svi preferencije prema slatkoj hrani.

“Unos šećera djelomično je određen našim preferencijama slatkog okusa i žudnjom za određenom hranom i pićima te također našom genetikom. Čini se da ljudi koji nose varijantu prijenosnika glukoze tipa 2 (GLUT2) imaju veću sklonost prema slatkoj hrani i većem unosu šećera,” rekla je liječnica Karolin Saweres.

Zašto se osjećate ovisni o šećeru?

Postoje fizički i psihološki razlozi za osjećaj ovisnosti o šećeru. Fizički, možda ne jedete dovoljno ukupne hrane tijekom dana, pa se vaša žudnja za šećerom snažno povećava jer vaše tijelo brzo signalizira da mu treba energija.

“Također možete predugo čekati da jedete ili ne jedete dovoljno tijekom dana, pa vam je šećer u krvi nizak”, kaže Mitri. “Ovo može povećati želju za šećerom kako bi osigurao energiju i vratio šećer u krvi”, dodala je.

Psihološki razlozi za osjećaj ovisnosti o slatkišima su složeniji

“Možda se osjećate ovisni o šećeru iz nekoliko razloga. Možda vam je postao navika i vaše je tijelo uvjetovano da žudi za njim”, dodaje Mitri. “Također možete češće žudjeti za šećerom ako ste pod stresom ili vam nedostaje sna, jer ove dvije stvari povećavaju vaše hormone gladi, zbog čega je tu želju teže kontrolirati”, rekla je.

“Postoje signali koji stvaraju zadovoljstvo u mozgu koji se emitiraju kao odgovor na jelo ili piće”, kaže Saweres. Ovi signali zadovoljstva nude nagradu koja bi vas mogla potaknuti da uvijek iznova jedete slatkiše.

Kako da se osjećate više u kontroli pokraj slatkiša

Vaša žudnja za šećerom i prehrambene navike mogu biti način na koji pokušavate ispuniti ili kompenzirati emocionalnu potrebu umjesto da reagirate na fizički znak. Primjerice, mnogi ljudi posežu za šećerom kada su umorni, ljuti, tužni ili im je dosadno. Prepoznavanje onoga što se događalo do poriva da pojedete nešto slatko može biti moćna vježba.

Pažljivo promotrite o čemu ste ovisni. Kada saznamo što točno pokreće našu žudnju za šećerom, možemo naučiti kako to kontrolirati.

Mitri i Saweres slažu se da biste trebali redovito jesti uravnotežene obroke i izbjegavati preskakanje obroka.

“Unošenje dovoljno proteina, vlakana i cjelovitih žitarica uz svaki obrok može održati razinu šećera u krvi stabilnom i smanjiti želju za šećerom. Redovito upravljajte stresom vježbanjem, brigom o sebi i meditacijom”, predlaže Mitri.

“Pokušajte hranu s visokim sadržajem šećera držati izvan kuće”, kaže Saweres te dodaje: “Ako ste navikli na nešto slatko kao nagradu, pokušajte prakticirati nagrade koje nisu hrana, kao što su masaža, njega lica, pedikura, kupnja ili ušteda novca za putovanja i izlete”.