Život s ožiljkom na licu: Odrastanje uz uvrede

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Marina Arsić (19) iz Beograda je rođena s velikim mladežom na licu. Iako su liječnici prvobitno tvrdili da je riječ o zloćudnom melanomu i da neće živjeti duže od 40 dana, istinu je, sasvim slučajno, saznao njen djed.

''Deda je nosio moju sliku u džepu i našao se na nekoj večeri sa   doktorima. Slučajno je izvadio moju sliku, da se pohvali da ima unuku  i onda je jedan kirurg vidio sliku i rekao da je to  običan mladež, priča Marina za portal Dnevnick.com

Pregled je i potvrdio tu pretpostavku, tako da su se Marinini roditelji odlučili na operaciju, nakon koje je mladež uklonjen, ali je ostao ožiljak. On je, kaže Marina, obilježio njeno djetinjstvo.

''Djeca su surova, koje god da je doba u pitanju, a pogotovo kada smo mali, jer ne znamo ništa i sve što nam je drugačije, čudno, nepoznato, moramo da pitamo - što je to? Tu su krenuli prvi nadimci, nakazo, nećemo da se družimo s tobom, zašto ti to imaš a ja nemam, da li to skinem pred spavanje pa ponovo stavim... U osnovnoj školi prvi dan nitko nije htio sjediti sa mnom'', prisjeća se Marina.

Tijekom cijelog osnovnog školovanja Marina je pokušavala pronaći društvo u školi i biti prihvaćena.

''Radila sam im domaće zadatke, na primer, kako bi ih privukla, kako bi dobila taj mali znak pažnje. I onda oni kao kažu: Hvala Marina što si uradila, a nekad i ne kažu hvala, samo uzmu taj papir i to je to, ali meni je to tada bilo sve, jer mi se neko obratio, prišao mi je, rekao mi je nešto. To je problem koji po mom skromnom mišljenju zapravo nastaje u samom djetinjstvu. Koliko je krivo dijete, toliko je kriv i roditelj, ne biramo mi kakvi ćemo se roditi, ne biramo ni spol ni boju kose, boju očiju, ništa, tako da prije svega treba da budemo zahvalni što u opće postojimo'', kaže Marina.

Ova djevojka, koja se ne libi da priča o teškom djetinjstvu, navodi da joj je najviše smetalo to što joj mnogi nisu dali priliku da je upoznaju, nego su samo ocjenjivali fizički izgled.