Znanstvenici otkrili zašto često zaspemo kraj upaljenog TV-a

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Austrijski znanstvenici istraživali su koliko nepoznati glasovi ili zvukovi mogu ometati san. Mjerili su moždanu aktivnost odraslih koji spavaju i bilježili reakcije na poznate i nepoznate glasove. U novoj studiji otkrili su da ljudski mozak obraća pažnju na nepoznate glasove tijekom spavanja kako bi prepoznao potencijalne prijetnje.

Slušanje nepoznatih glasova u snu uzrokovalo je da se ljudski mozak "podesi" tijekom spavanja bez brzih pokreta očiju (NREM), prve faze sna. Međutim, znanstvenici kažu da nisu vidjeli učinak tijekom REM-a, najdublje faze sna, vjerojatno zbog promjena mikrostrukture u mozgu.

Iako su nam oči zatvorene, naš mozak nastavlja pratiti okolinu dok spavamo, balansirajući potrebu za zaštitom sna s potrebom za buđenjem. Jedan od načina na koji to postiže jest selektivno odgovaranje na nepoznate glasove umjesto na poznate, tvrde stručnjaci.

To se može povezati s ljudskom evolucijom i potrebom za brzim buđenjem pred potencijalnom opasnošću, koju karakteriziraju manje poznati zvučni signali.

Studija zapravo sugerira da nepoznati glasovi, poput onih koji dolaze iz televizora, sprječavaju miran noćni san, jer je mozak u većoj pripravnosti.

Nepoznat glas je ključan
Studiju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta u Salzburgu, a objavljena je u znanstvenom časopisu JNeurosci.

Naši nalazi ističu odstupanja u odgovorima mozga na slušne podražaje na temelju njihove važnosti za spavača, ističu austrijski znanstvenici.

Rezultati sugeriraju da je nepoznatost glasa snažan promotor moždanih reakcija tijekom NREM faze sna, dodaju.

Eksperiment
U studiji je sudjelovalo 17 volontera (od kojih je bilo 14 žena) prosječne dobi od 22 godine.

Volonteri, od kojih nitko nije imao prijavljenih poremećaja spavanja, na sebi su nosili opremu za polisomnografiju tijekom spavanja.

Polisomnografija mjeri moždane valove, disanje, napetost mišića, pokrete, srčanu aktivnost i još mnogo toga, kroz različite faze spavanja.

Prije početka eksperimenta, sudionicima je savjetovano da održavaju redoviti ciklus spavanja/budnosti, odnosno da imaju oko osam sati sna, najmanje četiri dana.

Dok su spavali, preko zvučnika su slušali izgovaranje njihova vlastitog imena te još dva nepoznata imena, izgovorena ili poznatim glasom (poput roditeljskog) ili nepoznatim glasom (nepoznate osobe).

Mozak uči i dok spavamo?
Austrijski znanstvenici su otkrili da nepoznati glasovi izazivaju više K-kompleksa, vrstu moždanog vala povezanog s senzornim poremećajima tijekom spavanja, u usporedbi s poznatim glasovima. Dok poznati glasovi također mogu potaknuti K-komplekse, otkriveno je da su samo oni potaknuti nepoznatim glasovima popraćeni velikim promjenama u moždanoj aktivnosti povezanim sa senzornom obradom.

Međutim, reakcije mozga na nepoznati glas javljale su se rjeđe kako je noć odmicala i glas je postajao sve poznatiji, što ukazuje i na to da bi mozak još uvijek može učiti tijekom spavanja. Rezultati studije sugeriraju da K-kompleksi dopuštaju mozgu da uđe u režim nadzorne obrade, gdje mozak ostaje spavati, ali zadržava sposobnost reagiranja na relevantne podražaje.

Može se dogoditi da spavajući mozak nauči, kroz ponovljene obrade, da u početku nepoznati podražaj ne predstavlja neposrednu prijetnju za spavača i da posljedično smanjuje reakciju na njega, ističu znanstvenici.

Obrnuto, u sigurnom okruženju za spavanje, mozak bi mogao "očekivati" da će čuti poznate glasove i dosljedno inhibira svaki odgovor na takve podražaje kako bi sačuvao san, dodaju.

Kao i K-kompleksi, predstavljanje slušnih podražaja tijekom NREM spavanja povećalo je broj 'vretena' i 'mikro uzbuđenja' u mozgu.

Vretena su brži moždani valovi koji se pojavljuju tijekom NREM spavanja i povezani su s konsolidacijom pamćenja, kaže autorica studije Ameen Mohamed sa Sveučilišta u Salzburgu, javlja Zimo.

Mikro uzbuđenja su razdoblja u snu tijekom kojih se EEG signal pomiče sa spore i sinkronizirane aktivnosti spavanja, na bržu aktivnost nalik na buđenje. Po definiciji traju od tri do 15 sekundi, a ako su dulja, smatraju se buđenjem. Pojavljuju se u svim fazama spavanja, kaže Mohamed.

Međutim, istraživači nisu pronašli nikakvu razliku u količini aktiviranih K-kompleksa, vretena ili mikropobuđenja između slušanja izgovora vlastitog imena spavača i nepoznatih imena.

To je zanimljivo jer su prethodna istraživanja, uključujući jednu studiju francuskog tima iz 1999., pokazala da slušanje vlastitog imena spavača izaziva jače reakcije mozga od slušanja drugih imena tijekom spavanja.