Asistenti u nastavi: Za problem se zna, ali volje (i novca) nema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još jedna školska godina u Mostaru je počela bez rješenja za djecu kojima je potrebna asistencija u nastavi.

''Moje dijete ove godine kreće u prvi razred. Ministarstvo (obrazovanja, op.a.) iz godine u godinu obećava. Bilo je i lani obećanje da će djeca na polugodištu dobiti asistente u nastavi, ali nisu ih dobili i roditelji se moraju snalaziti sami'', rekla je za Bljesak.info majka školarca s Down Sindromom, članica udruge za Down sindrom Mostar, koja je zbog osjetljivosti teme htjela ostati anonimna.

Odmah su rekli da novca nema

Na osnovu prošlogodišnjih obećanja, roditelji ovog djeteta su, kako kažu, u srpnju poslali zahtjev Ministarstvu obrazovanja HNŽ-a, ali odmah su im rekli kako su šanse za dodjeljivanje asistenta u nastavi male.

''Odmah su nam rekli da nema novca za to, ali su preporučili da škola preda zahtjev, no da najvjerojatnije asistent neće biti dodijeljen jer novac za to nije izdvojen. Škola je poslala zahtjev i dobila odbijenicu'', ispričala nam je ova majka dodavši kako su prinuđeni sami se snalaziti i tražiti rješenja te da su za ovu godinu svome djetetu pronašli asistenta volontera.

''Što će biti do kraja godine i iduće godine, ne znam. Asistent radi volonterski tako da nije dužan stalno biti tu, iako moram reći stvarno se puno volontera javilo. Meni je bitno da mi je dijete prihvaćeno, a nadam se da će se ovo pitanje brzo riješiti'', zaključila je ova majka, pojašnjavajući kako njezino dijete po mišljenju stručnjaka nije za specijalno školsko odjeljenje, ali ne može samostalno pratiti redovitu nastavu.

Iz Ministarstva obrazovanja znanosti kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije za Bljesak.info su rekli kako nije bilo adekvatne aktivnosti po ovom pitanju.

Bez adekvatne aktivnosti

''Potreba za uvođenjem asistenata u našoj županiji aktualizirana je tijekom implementacije inkluzivnog obrazovanja. Potrebu za asistencijom naše Ministarstvo je iskazalo prema Vladi Federacije BiH, Uredu za europske integracije još početkom prethodne školske godine, iskazujući broj potrebnih asistenata, broj obrazovnih institucija kao i potreban profesionalni profil asistenta. Do sada nije bilo adekvatne aktivnosti po ovom pitanju'', odgovoreno nam je iz Ministarstva koje istaknulo kako je Skupština HNŽ na devetoj sjednici, održanoj dana 10. studenog 2015. godine usvojila Zaključak kojim zadužuje Vladu HNŽ da pokrene program asistenata u nastavi.

Podsjetimo, u studenom prošle godine županijska Vlada bila je zadužena da pokrene program asistenata u nastavi od drugog polugodišta školske 2015./2016. godine, te da koristi pogodnosti Zakona o volontiranju i Programa prijema i upošljavanja pripravnika.
Od resornih ministarstava tada je zatraženo da izvrše korekciju nastavnih planova i programa i prilagode ih potrebama invalidnih osoba, zatim da se kroz izmjenu postojećih propisa omogući pristup i mobilnost invalidnih osoba u javnom prijevozu, javnim objektima i parking prostorima, te da se razmotri mogućnost pokretanja rada centara za fizikalnu i mentalnu rehabilitaciju pri domovima zdravlja u HNŽ-u.

U općinama Stolac i Čitluk su već prije tri godine uvele praksu podrške uključenju asistencije, a po riječima Ministarstva postignuća su izuzetno pozitivna.

''No i ova problematika se rješava pristupom za tekuću školsku godine, dakle ne radi se o kontinuiranom angažiranju asistenata. U našoj županiji uvođenje asistenata u nastavi rješava se na više načina, od angažiranja nastavnika pripravnika bilo od strane škole, ili pak na razini pojedinih općina. Ovdje je vrijedno napomenuti izvanredan volonterski pristup nastavnika mentora i nastavnika savjetnika koji pružaju, bez ikakve nadoknade, zakonski predviđenu stručnu pomoć i podršku u procesu realizacije pripravničkog staža'', kažu iz Ministarstva te dodaju kako vjeruju da se jedan broj asistenata angažira od strane roditelja, što je kako kažu, interna odluka.

Rješenje postoji

Ministarstvo napominje kako su ''maksimalno senzibilizirani'' kada je u pitanju davanje suglasnosti školama za uključenje djece s posebnim potrebama u nastavni proces, govoreći kako su predstavnici NVO organizacija stručne osobe i nadležni iz obrazovnih sfera kreirali dokument u okviru kojeg postoje prijedlozi za rješavanje pitanja asistenata u nastavi.

Lejla Lelić, predsjednica koalicije ''Zajedno smo jači'', za Bljesak.info je rekla kako su prava djece na asistenciju u nastavi ugrožena jer Ministarstvo obrazovanja nije donijelo sustavno rješenje, niti bilo kakvu odluku kako, što i na koji način, a većinom roditelji privatno angažiraju asistente da bi mogli pomoći djeci, iako je zakonski predviđena stručna pomoć i podrška.

Podsjetila je da je prošle godine formiran tim da pripremi nacrt akcijskog lokalnog plana za HNŽ, nakon čega su urađene brojne radionice i okrugli stolovi, no ništa se nije pomaknulo s mrtve točke.

''Suma sumarum radionica je potrebna edukacija roditelja , nastavnog osoblja i naravno stručnih suradnika te svih osoba koje dolaze u kontakt s djetetom, ali ne postoji sustavno rješenje za asistente u nastavi. U okviru radionica imali smo osvrt i na persolnalnu asistenciju za djecu s invaliditetom, jer i taj ne funkcionira kao obrazovna i socijalna potreba'', zaključila je Lelić, govoreći kako su sudjelovali na kreiranju dokumenta u okviru kojeg postoje prijedlozi za rješavanje ovog pitanja, ali da konkretnih pomaka do sada nije bilo, te je sve na statusu quo.

Koalicija je imala ideju, koju su vrtići već stavili u djelo, a to je da se studenti koji imaju pedagoške grupe predmeta educiraju da rade s djecom.

''To je prijedlog koji bi mogao poći jer bi se time povukao manjak osoba sa zavoda zapošljavanja, imali bi adekvatnu radnu snagu koja bi se mogla educirati i steći sve potrebne vještine za rad s ovom djecom'', kaže Lelić te dodaje kako se ne može točno reći koliko je broj djece kojima je potreban asistent u nastavi, jer većina djece nije uključena u predškolske, kamo li školske programe.

''Teško je manipulirati takvim brojem djece. Mi imamo otprilike aproksimativni broj, a to je oko 200 djece koji su prošle godine bili upisani u osnovne i srednje redovne škole. Ove godine broj nemamo. To je pet do deset djece po školskoj godini, ali točan broj ne postoji'', kazala je Lelić.

Opet ispaštaju djeca

U Mostaru, po podacima koje smo dobili iz Ministarstva obrazovanja, broj škola koje iskazuju potrebu za asistencijom je kontinuirano u porastu.

''Po našim podacima četrnaestero djece u Mostaru iziskuje potrebu za asistencijom u nastavi, a dvanaestero djece je u ostalim školama u HNŽ-u. Potrebu za asistencijom iskazuju i predškolske ustanove'', rekli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je, čini se, svjesno ozbiljnosti ove tematike, jer su i sami u odgovoru naveli kako je potrebno povećanje kvaliteta uključivanja djece/učenika s poteškoćama u razvoju u redovan odgojno -obrazovni sustav.

''Povećanje kvalitete je potrebno usmjeriti na uklanjanje fizičkih barijera u obrazovnim institucijama (rampe, liftovi, prilagođeni sanitarni uvjeti), ranu identifikaciju i podršku, dostupnost usluga stručnih osoba, stručna pomoć u implementaciji individualno-prilagođenih programa i podizanje kvalitete rada odgojno -obrazovnog osoblja jačanjem stručnih kapaciteta odgojno -obrazovnih ustanova i razvoj podrške obiteljima djece/učenika sa poteškoćama u razvoju'', naveli su iz Ministarstva.

Ipak inkluzija ove kategorije našeg društva, bez obzira na angažiranost ministarstva i otvorenost škola, po mišljenju Lelić je samom početku.

''Inkluzija je kompleksan proces kojem treba vremena da se implementira, tako da je inkluzija u početnom nivou što se tiče naše županije. Inkluzija je na početnoj stepenici i sustavna rješenja, za uvođenje asistenata odnosno adekvatno obrazovanje i rehabilitaciju, ne postoje'', zaključila je.

Iako je Ministarstvo svjesno problema, a roditelji iz godine u godinu upozoravaju na diskriminaciju jedne od najosjetljivijih kategorija našeg društva, opet ispaštaju djeca.