Pasivnost
Bh. studenti diraju dno društvenog aktivizma
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Jučer, 17. studenog svijet je obilježio Međunarodni dan studenata. Bosna i Hercegovina nije. U posljednjih nekoliko godina, bh. studentska populacija, uz rijetke izuzetke, dira dno društvenog aktivizma i borbe za svoja prava.
Međutim, studenti u drugim državama su jučer na ulicama svojih gradova i pred sjedištima studentima tražili obrazovni sustav po svojoj mjeri, pravo na besplatno školovanje, sveučilišta slobodna od političkih okova... Nalik svima njima, kolegice i kolege iz Makedonije su jučer izašli na ulice Skopja. Studentima u Sarajevu prosvjed nije pao na pamet.
Nije da nemamo svojih problema, ali očito nam nedostaje volja za rješavanjem istih. Za vrijeme prosvjeda u Skopju, predsjedništvo Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) je vjerojatno bilo zaokupljeno planiranjem novog studentskog pohoda. Možda baš u Skopje, na čas o studentskom aktivizmu kod kolega sa Univerziteta "Sv. Kiril i Metodij".
Tisuće makedonskih studenata je sudjelovalo u prosvjedu protiv eksternog testiranja na sveučilištima, urušavanja autonomije univerziteta i korumpiranosti službenih studentskih predstavnika. Za razliku od studenata u Skoplju, ogromna većina sarajevskih studenata nije svjesna niti lažne autonomije Univerziteta u Sarajevu, a još manje vazalskog statusa SPUS-a prema vladajućim strukturama u Županiji Sarajevo. Veliki dio studenata Univerziteta u Sarajevu nije svjestan da su studenti, te kao takvi vrlo moćna društvena zajednica!
Jer da jesu, davno bi se suprotstavili već duboko ukorijenjenom uticaju politike na Univerzitet, rasprostranjenoj korupciji na fakultetima, nepotizmu na katedrama, suhoparnosti u prenosu znanja i pijanim profesorima na čijim predavanjima amfiteatar poprimi miris šljivovice.
Studenti su bili relativno pasivni i kod inzistiranja rukovodstva UNSA za povećanjem cijena studija na Univerzitetu, totalno inertni za vrijeme štrajka Sindikata UNSA, te rezignirani na sve češće najave o poskupljenju cijena stanovanja u studentskim domovima. Paralelno s ovim problemima, studenti UNSA imaju i drugu, prigušenu bitku, i to onu sa kvislinzima iz organizacija koje se predstavljaju kao krovne studentske asocijacije.
Od svih frontova na kojima se valja boriti, ovaj posljednji je možda i najosjetljiviji, jer se radi o opravdanoj i prijeko potrebnoj čistki u vlastitim redovima. Studentsko rukovodstvo Univerziteta u Sarajevu, zajedno sa većinskim dijelom Upravnog odbora UNSA, spada u kategoriju najrigidnijih političkih poltrona, potčinjenih vladajućoj oligarhiji i odanoj njihovim ciljevima. Kao takvi, oni su spremni i na prodaju najuzvišenijih akademskih ideala koje ih i čine onim što jesu.
Sarajevski studenti imaju odabrati između dvoje: ugledati se na akciju kolegica i kolega iz Makedonije i tako rješavanje problema preuzeti u svoje ruke ili uz hipnotizirajuću glazbu SPUS-ovog ansambla, pod dirigentskim ravnanjem maerstra Nurkovića, nastaviti put ka studentskom i općem društvenom nihilizmu.
* Samir Beharić je student Fakulteta političkih nauka UNSA, trenutni stipendista turskog Mevlana programa na Univerzitetu ‚‘Ondokuz Mayis“ u Samsunu.