Djeca s invaliditetom ne mogu birati obrazovanje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rezultati projekta "Analiza politika, efekata i potencijala inkluzivnog obrazovanja djece s invaliditetom u Federaciji BiH" predstavljeni su danas u Mostaru.

Tom prigodom koordinatorica projekta u CCI-ju Dalida Demirović kazala je kako je svrha istraživanja bila kreirati i provesti sveobuhvatnu analizu stanja, učinaka i potencijala inkluzivnog obrazovanja u Federaciji BiH i promovirati i zagovarati specifičan paket preporuka za sustavna rješenja poboljšanja primjene mjera inkluzivnog obrazovanja kako bi politike i praksa doprinijeli zadovoljavanju potreba djece s posebnim potrebama kao i punom provođenju predmetnih zakona i preuzetih međunarodnih normi jednakih mogućnosti i zaštite djece.

Obrazovanje je uglavnom u nadležnosti županija, Okvirni zakon koji je BiH donijela na razini države se uglavnom primjenjuje na županijama, ali ono što je problem je kada se dođe do realizacije svih tih mjera u praksi.

''Dakle, mi smo, pored toga što smo uradili analizu zakonskih rješenja, uradili fokus grupe u svakoj od 10 županija, gdje su sudionici bili predstavnici nadležnih ministarstava, zavoda za obrazovanje, defektolozi, logopedi, pedagozi, direktori škola i svi oni koji izravno na terenu rade s djecom s posebnim potrebama'', kazala je Demirović.

Svi zakonski i podzakonski akti su uglavnom usklađeni s Okvirnim zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju u BiH.

''Kada kažemo uglavnom mislimo na zaokruživanje pravnog okvira u smislu izrade zakona i podzakonski akata u kojima su dani svi konkretni odgovori na sva pitanja vezana za odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama'', istaknula je Demirović.

Po njezinim riječima, ono što nije završeno je ta srednjoškolska razina i visoko obrazovanje. Navela je kako inkluzija živi na određeni način u osnovnim školama, a problem je na razini srednjih škola i visokoškolskih ustanova u BiH.

Demirović je istaknula i to kako je terminologija, koja označava posebno izrađene programe za djecu s posebnim potrebama, različita i zna biti diskriminirajuća prema djeci s posebnim potrebama. Navela je primjer kako je u nekim od propisa još uvijek zadržan termin specijalno odgojno obrazovne ustanove što je diskriminirajuće.

Istaknula je kako je prisutna isključenost određenog broja djece s posebnim potrebama iz školskog sustava što znači da ta djeca apsolutno nisu u školskom sustavu te je neizgrađeno inkluzivno okruženje u učionicama i odgojno obrazovnim ustanovama.

Demirović je upozorila kako je, između ostalog, evidentan nedostatak adekvatne dokumentacije učenika s posebnim potrebama.

''To bi u praksi bilo kao da dijete prođe kroz odgojno obrazovnu ustanovu, izađe iz te ustanove i dođe na slijedeću razinu obrazovanja bez popratne dokumentacije koja prati dijete, koja bi ukazala ustanovi koja dobiva to dijete o kakvom se stupnju posebne potrebe radi i što je do sada urađeno i koliki je napredak postignut s tom djecom'', kazala je Demirović.

Primjeri dobre prakse su pokazali da djeca s posebnim potrebama dobro reagiraju na individualizirani pristup, posebno ako je kreativno osmišljen.

Rezultati istraživanja došli su do 30 preporuka koje će biti upućene svim županijskim nadležnim ministarstvima i svim nadležnim institucijama.

Neke od tih preporuka su da se u što kraćem roku osigura okruživanje pravnog okvira te usklade propisi na razini Federacije BiH, da se izgradi jednoobrazna sveobuhvatna i adekvatna baza podataka o djeci s posebnim potrebama kako na županijskoj tako i na entitetskoj razini te na državnoj razini, da se ujednači klasifikacijski okvir u smislu definiranja vrste poteškoće kod djece s posebnim potrebama, da se osigura sustavnu podršku za profesionalni razvoj nastavnog i drugog stručnog osoblja i zadovoljiti njihove potrebe.

''Znači ne praviti edukacije kako netko smatra da bi ta djeca trebala imati već u suradnji s njim osmisliti edukativni plan i program i educirati nastavnike i cjelokupno stručno osoblje koje radi s djecom s posebnim potrebama'', pojasnila je Demirović.

Koordinator za medije CCI-ja Darko Marić kazao je kako nadležne institucije moraju osigurati sredstva za obrazovanje djece s posebnim potrebama i njihovo maksimalno uključivanje u redovnu nastavu.

''Neophodnost asistenata u nastavi, osiguranje prijevoza učenika s posebnim potrebama, uklanjanje arhitektonskih barijera u odgojno obrazovnim ustanovama te osiguranje svih potrebnih sredstava za rad su obveze koje se moraju i proračunski prioritetno planirati'', kazao je Marić.

''Svrha inkluzije je ta da čovjek koji je prošao kroz inkluzivni nastavni plan i program tj. dijete, može ostvariti vlastitu karijeru i može živjeti od svog rada, a ono što danas imamo ni u kojem slučaju nije to'', zaključila je Demirović.

Inače, CCI su proveli spomenuti projekt uz financijsku podršku federalnog Ministarstva rada i socijalne politike.