Dosta nepravde: Građani pokrenuli grupu za pošteno zapošljavanje u školama HNŽ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjedočeći raznim nepravilnostima i moralno neprihvatljivom posredovanju pri zapošljavanju, nekoliko entuzijasta iz Hercegovačko – neretvanske županije odlučilo se na borbu protiv vjetrenjača te oformilo udrugu Transparentno. O ovoj, za sada neformalnoj grupi, koja je otvorena za suradnju sa svima koji misle da dosadašnji način zapošljavanja u javnim ustanovama nije dovoljno transparentan i da mogu i žele nešto učiniti, razgovarali smo s Željkom Prskalo, jednim od pokretača ove inicijative.

Bljesak.info: Odkud Transparentno?
Prskalo: Transparentno je jedna inicijativa koja se zalaže za zdravije i sretnije društvo kroz pošten i pravedan način zapošljavanja. Smatramo da čovjek koji prihvati korupciju nije više slobodan. Prihvaćanjem nemoralnog posredovanja za posao, čovjek prihvaća da netko njegov trud, rad, sposobnosti i kompetencije omalovažava. Ako nekome treba podobna, a ne sposobna osoba, to je vrlo vjerojatno jer je i sam nesposoban.

Bljesak.info: Što je bila 'kap koja je prelila čašu' te ste se odlučili na ovaj korak?
Prskalo: Teško je odvagati koja je točno kap prelila čašu, jer je ona odavno već puna. Možda upravo činjenica da svi pasivno promatramo što se događa i šutimo ne djelujući. Jako puno živaca i strpljenja zahtijeva prijavljivanje na natječaje za koje znamo da su samo zakonski paravan. S druge strane, nećemo ništa postići ni ako se ne prijavljujemo na natječaje, jer uvijek postoji nada 'možda će ovoga puta ipak biti poštenije'.

Bljesak.info: Možete nam istaknuti neke od nepravilnosti s kojima ste se susretali, vi ili netko od vaših kolega?
Prskalo: Zapravo, zakon toliko pokriva i daje slobodu školama pri zapošljavanju, da više možemo govoriti o nelogičnostima i apsurdima, nego o nepravilnostima jer su se potrudili da sve što rade bude zakonski pokriveno, iako se protivi svakom zdravom razumu. Ovdje treba razjasniti par stvari. Svaka škola donosi svoj Pravilnik po kojem zapošljava djelatnike, tako da škole imaju sasvim odriješene ruke primiti koga žele jer sami određuju uvjete koje kandidati trebaju ispunjavati, kao i sustav bodovanja. Najveći problem predstavlja što se ne boduju logični pokazatelji kvalitete kandidata, već je presudan razgovor za posao koji u pravilu nosi najviše bodova. A razgovor za posao u najmanju je ruku apsurdan! Najčešće se ne postavljaju pitanja vezana za motivaciju i kompetencije kandidata, već se ispituje teorijsko znanje kao da smo na ispitu na fakultetu.

Članovi komisije zaboravljaju da se pred njima nalaze osobe istoga stupnja obrazovanja kao što su i oni sami. A često su postavljena pitanja zbog neispravno izgovorenih termina, upravo odraz njihovog neznanja.

Uz to, svakako treba naglasiti, da ravnatelji imaju pravo zaposliti djelatnike na određeno vrijeme koje im dopusti Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa prije raspisivanja natječaja. Zbog toga se vrlo često događa da natječaji za prijam djelatnika u školama budu raspisani mjesec ili čak i više nakon početka nastavne godine. Pa se onda postavlja pitanje, koja je uopće svrha natječaja!? Zanimljivo je da gotovo uvijek najveći broj bodova na razgovoru ostvari osoba koju je ravnatelj zaposlio prije raspisivanja natječaja i ona, u pravilu, nastavi raditi, bez obzira na to koliko netko drugi ima radnoga staža, visok prosjek na fakultetu, dokaze o stručnom usavršavanju, dobre preporuke prethodnih poslodavaca ili sve to i još dug boravak na birou. Pokazatelja netransparentnosti i apsurda je mnogo.

Bljesak.info: Možete li navesti neke?
Prskalo: Ako netko mora tri puta pisati zahtjev za uvid u Kriterije po kojima se vrši zapošljavanje, zar nije to već dovoljno da se posumnja u regularnost natječaja? Spomenimo i da po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, škole su dužne obznaniti kriterije po kojima se vrši zapošljavanje. Ako se javni natječaj za školu u Hercegovačko-neretvanskoj županiji objavi u Banjalučkim novinama, zar to nije neobično?

Ako vas ravnatelj škole pozove na razgovor za posao jer ispunjavate uvjete, ali pri tome usputno kaže kako se već zna tko će raditi i da se bespotrebno izlažete trošku, iako, recimo, imate više bodova za radni staž od osobe koja je zaposlena i iako niste još bili na razgovoru te je potencijalno moguće da imate i maksimalan broj bodova... Ne čini li vam se da tu nešto ne štima?

Bljesak.info: Imate i konkretan primjer iz jedne mostarske srednje škole?
Prskalo: Da. Nakon žalbe jednoga kandidata, jedna srednja škola u Mostaru je promijenila Pravilnik, tako da sada godina rada u struci nosi 0,5 bodova, a jedno pitanje na pismenom dijelu koji se sastoji od 20 bodova, nosi 1 bod. To znači, da odgovor na pitanje koje je bilo na pismenom, a glasi „Tko je izumio telefon?“ (ako malo zavirimo u enciklopedije, vidimo da se ne može sa sigurnošću utvrditi izumitelj, a da gle, čuda – neki kandidati takva pitanja rješavaju bez problema) vrijedi kao dvije godine radnoga iskustva. I zar je odgovor na ovo i slična pitanja, uistinu valjan pokazatelj hoće li netko biti dobar nastavnik ili neće?

Takvih primjera i neugodnih situacija je puno, naveli smo svježija iskustva iz nedavne prošlosti. Dakle, nesrazmjeran broj bodova između dokumentacije i testiranja kandidata ostavlja mogućnost za manipulaciju. A ako vas uz to još i ravnatelj nazove i otvoreno kaže da ne trebate ni dolaziti, uz svu dobru volju da imamo povjerenje da je postojeći sustav pravedan i kvalitetan, jednostavno ne možemo!

I ono najvažnije što bismo izdvojili i zbog čega ovo postaje opći društveni problem - ako se djelatnici ne primaju po svojim sposobnostima, perspektivnosti i dosadašnjim postignućima, koliko je odgovornima važna dobrobit učenika i njihov odgoj i obrazovanje? Možemo prihvatiti da im nije stalo da nas, ali zar im nije stalo ni do učenika? Zar nisu oni odgovorni i prvi pozvani da doprinesu kvalitetnom odgojno-obrazovnom procesu, a ne stvaranju nestručnoga kadra? Zašto djelatnici, roditelji i društvo pasivno promatraju što se događa? I još se čudimo kako imamo nekvalitetan odgojno-obrazovni sustav.

Bljesak.info: Radi se isključivo o zanimanju s područja obrazovanja ili Transparentno 'pokriva' i druga zanimanja?
Prskalo: Inicijativa je krenula od prosvjetnih djelatnika, ali otvoreni smo za sva područja, kao i za sve ljude koji kao i mi osjećaju ovu nepravdu, a imaju želju boriti se protiv nje. Postoje dvije mogućnosti: možemo reći 'ništa se ne može promijeniti' ili 'može se nešto postići'. Ova druga opcija nas poziva na djelovanje, promjenu uloge iz promatrača u onoga koji želi nešto učiniti. Pojedinac možda ne može puno napraviti, ali može kao dio cjeline... I malo drvce šibice, ako se zapali, puno je jače od najjačega mraka.

Bljesak.info: Kako ste naveli sve je krenulo neslužbeno, bez nekog organiziranog djelovanja, no sada već imate i neke ozbiljnije smjernice i tjedne sastanke. O čemu se radi i koliko članova broji ova neslužbena grupa?
Prskalo: Ideja o organiziranom djelovanju se još odavno rodila, ali sad smo se odlučili na neke konkretnije korake. Spojila nas je sudbina, poteškoće i nepravda koja nas pogađa, kao i želja da to promijenimo. Ima nas više, nego što se čini. Brojni se plaše da će tako, što se priključe našim aktivnostima steći neprijatelje među ravnateljima te će time još teže doći do posla. Mi mislimo upravo suprotno, jer i kroz razgovor s nekim ravnateljima zaključili smo da bi svima dobro došao jedinstven Pravilnik za izbor nastavnika kojeg bi donijelo Ministarstvo prosvjete, znanosti kulture i športa. Pred nama nije nimalo lagan posao, ali je svakako vrijedan trudan jer će rezultirati dobrim i uređenim sustavom.

Bljesak.info: Neke od zahtjeva i prvih koraka koje planirate poduzeti?
Prskalo: Nedopustivo nam je da Ministarstvo šuti na ovo sve i svojim zakonima, ili izostankom istih pokriva korupciju i nepotizam. Razumijemo da i ravnatelji i inspektori imaju jako težak i zahtjevan posao i da su sami često izloženi pritiscima. Pa zbog toga vjerujemo da bi transparentije i poštenije zapošljavanje i njima uveliko olakšalo posao i skinulo težak teret s leđa.

Zalažemo se da se natječaji raspišu u kolovozu (osim u situacijama kada je zbog odlaska djelatnika na bolovanje to nemouće), prije početka nastave, kao što je i logično, te da Ministarstvo učini sve kako bi se ukinula mogućnost zapošljavanja po odluci ravnatelja prije raspisanoga natječaja.

Zalažemo se da Ministarstvo donese jedinstven Pravilnik s jasno definiranim kriterijima po kojima se primaju djelatnici, koji će biti javan i transparentan, lako svima dostupan i koji će vrijediti za sve škole na razini županije.

Zalažemo se da kriteriji pri zapošljavanju budu logični i razumljivi, kriteriji koji bi svakome poslodavcu trebali poslužiti kao pokazatelj kvalitete kandidata, kao što su npr. stručno usavršavanje, volonterski rad, prosjek ocjena s fakulteta, vrijeme studiranja, životopis, vrijeme provedeno na birou, iskustvo, preporuke i slično, od kojih ništa neće biti presudno, nego sve pravedno izbalansirano. Zalažemo se da se natječaji objavljuju na jednom mjestu, npr. na određenoj web stranici ili u točno određenim novinama.

Bljesak.info: Jedan od zahtjeva odnosi se i na dokumente koji se vrlo često traže a čije se izdavanje plaća?
Prskalo: Da, radi se o dokumentima primjer Uvjerenje o nekažnjavanju, Uvjerenje da se protiv osobe ne vodi krivični postupak... U jednoj je školi prije par dana izašao natječaj u kojem se traži čak i liječničko uvjerenje čije izdavanje košta 50 KM... Zar nije logično da se ti dokumenti prilažu nakon natječaja, pri zapošljavanju?

Tražimo i da Obavijest kandidatima o rezultatima natječaja bude detaljnija, uz konkretno navođenje zašto je netko dobio posao. Događalo se da dobijemo odbijenicu na kojoj piše ime i prezime osobe koja je primljena bez navedenih ostvarenih bodova. Također, želimo i omogućen uvid u dokumentaciju.

Zalažemo i za to da ugovor na određeno vrijeme bude do kraja školske godine, kao i donošenje trajnoga rješenja za nastavnike koji godinama strepe za svoju egzistenciju i kojima se godinama prekida radni staž.

Naši zahtjevi poizlaze iz čiste logike i zapravo je neshvatljivo da se nalazimo u situaciji u kojoj se trebamo boriti za nešto što bi se trebalo podrazumijevati. Postojeći sustav koji omogućuje da se djelatnici zapošljavaju prije natječaja, da natječaj u školama bude u listopadu ili studenom, da svaka škola ima svoj Pravilnik, da pismeno ili usmeno testiranje koje se sastoji od apsurdnih pitanja nosi daleko najveći broj bodova, da se u natječajima traži dokumentacija čije se izdavanje plaća, da je teško dobiti uvid u kriterije i način bodovanja kandidata pokazuje da nešto nije u redu. Ako oboli jedan dio tijela, hoćemo li zatvoriti oči pred tim i dopustiti da se bolest proširi ili ćemo ga liječiti? Ovo bi trebao biti poziv svim odgovornima da otvore oči i učine nešto jer je u pitanju odgoj i obrazovanje onih na kojima svijet ostaje.