I kitovi imaju prljave uši

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vosak iz ušiju - vjerojatno ne ide čudnije od ovoga. Zapitamo se kome je uopće palo na pamet da uzima vosak iz ušiju kitova i počne ga proučavati. No, i to se dogodilo. U nastavku pročitajte što su znanstvenici izvukli iz uha najvećih stanovnika Zemlje.

Znanstvenici iz Prirodoslovnog muzeja Smithsonian odlučili su sakupljati uzorke voska iz ušiju kitova, čiji je broj nakon 50 godina sakupljanja došao do preko 1000. Svi su ti uzorci dugo vremena sakupljali prašinu u podrumima muzeja dok se nije našlo sluha za njih. Otkrilo se da su te ljigave nakupine prave male vremenske kapsule iz kojih znanstvenici mogu saznati brojne informacije o životu jedinke kao i o uvjetima koji su vladali u okolišu za vrijeme njihovog života.

''Ovo je dobar primjer kako uzorci, iako su sakupljeni prije mnogo vremena, mogu biti od velike koristi za istraživanja pojedinih vrsta", navodi Charley Potter, jedan od istraživača.

''Možemo postaviti pitanja koja se nitko do sada nije usudio postaviti jer nitko ne može putovati natrag kroz vrijeme. No, vosak je nama omogućio upravo to", dodaje Stephen J. Trumble, docent biologije i animalne fiziologije na Sveučilištu Baylor.

Uši kitova pri izlasku na površinu moraju biti zatvorene, što se postiže stalnom sekrecijom ulja koje se taloži u ušnom kanalu u različitim slojevima. Nalik godovima kod drveća, ti se slojevi razlikuju kao tamni i svjetliji prstenovi, prikazujući periode rasta životinje. Već su u ranim 1900-tima znanstvenici zaključili kako se ti slojevi mogu koristiti za procjenu starosti kitova, i do sada se vosak koristio jedino za to. Sve dok prije 5 godina u razgovoru s kolegom Saschom Usenko, Trumble nije spomenuo kako ga ti slojevi podsjećaju na uzorke sedimenta. Na pamet im je pala luda ideja: zašto ušni vosak ne bi sadržavao informacije o klimi kao što to sadrže različiti slojevi sedimenta u uzorcima tla?

Pitanje koje se postavlja je može li organski matriks zadržati kemijske zapise o okolišu kao što to mogu anorganski uzorci poput uzorka koraljnih grebena ili ledenjaka? Nakon 18 mjeseci, koliko im je trebalo da savladaju tehniku obrađivanja uzoraka, znanstvenici su dobili prve rezultate. Uzorci slaganja slojeva bili su vidljivi i u ostalim organima poput nakupina masti, iz kojih su mogli vidjeti razdoblja u kojima je došlo do onečišćenja okoliša koji su se podudarali s razdobljima hranjenja i posta.

U radu koji su Usenko, Trumble i Potter objavili 2013. godine navode kako ne samo da su iz ušnog voska jedinke koja se nasukala na obali Kalifornije pronašli povijest zagađivača iz okoliša s kojima se kit susretao tijekom života, već je služio kao dnevnik fizioloških promjena poput razine hormona i spojeva vezanih uz stres koji su znanstvenici povezali s razdobljima života poput puberteta, gravidnosti i porođaja. Ti bi podaci mogli znanstvenicima omogućiti dodatne informacije o stvarnoj starosti jedinki, razdoblju gestacije, broju porođaja i sl., što bi uvelike pomoglo u boljem gospodarenju i očuvanju vrsta.

Ono što je još važnije kod otkrića je činjenica da se slojevi izmjenjuju svakih 6 mjeseci, zbog čega znanstvenici mogu točno odrediti kada je jedinka kita bila izložena zagađivalima ili stresu. Na taj bi način mogli otkriti točno vrijeme izlaganja kita spojevima poput žive ili pesticida, čime bi se moglo procijeniti i ekološko stanje oceana i mora u koja su kitovi zalazili. Na primjer, znanstvenici bi mogli uspoređivati dobivene rezultate stanja okoliša iz ušnog voska sivog kita koji je živio u 1800-tima s onim koji je plivao u istom oceanu 1970. ili s onim kojeg danas more izbaci na obalu.

''Ušni vosak je posebniji od uzorka sedimenta jer predstavlja samo tu jedinku koja može živjeti jako dugo, i često živi na mjestima gdje ljudska noga nije nikad kročila", navodi Ushenko. „Ako ulovite kita i analizirate njegovo tkivo, imat ćete informaciju o njegovih nekoliko zadnjih tjedana života, možda mjesece. No analizom voska otvara vam se svijet informacija o cijelom životu te jedinke i zbog toga je vosak neprocjenjiv", zaključuje Davis. Trumblea najviše zanimaju uzročnici stresa: „Još uvijek ne znamo što je zaslužno za visoke razine kortizola; buka, kemikalije, hrana, manjak hrane? Ne znamo, ali sa svakim voštanim čepom saznajemo sve više i više", prenosi portal Biologija.