Istraživanje u Konjicu: Učenici nose preteške torbe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ je pokrenulo kampanju „Neka i torba zdravlje čuva“. Udruženje pedagoga tjelesnog odgoja i sporta Konjic je kao strukovno udruženje predložilo Ministarstvu da im dadnu suglasnost kako bi u školama na području općine Konjic utvrdili postotni odnos tjelesne mase učenika i težine torbe.

''Uradili smo istraživanje na uzorku od 712 učenika ( I-VIII razreda) koji pohađaju nastavu u osnovnim školama na području općine Konjic. Pored postotnog odnosa težine školske torbe i tjelesne mase učenika, utvrdili smo koji vremenski period učenici nose školsku torbu od kuće do škole i da li je nose na jednom ili oba ramena'', kažu iz Udruženja pedagoga tjelesnog odgoja i sporta Konjic.

Na osnovu dobivenih rezultata, a u usporedbi sa preporukom Svjetske zdravstvene organizacije da težina torbe ne smije da prelazi 10% tjelesne mase učenika dobili su slijedeće rezultate:
- 40,4% učenika prvog razreda;
- 62,2% učenika drugog razreda;
- 55,1% učenika trećeg razreda;
- 81,9% učenika četvrtog razreda;
- 66,3% učenika petog razreda;
- 69,6 % učenika šestog razreda;
- 98,1 % učenika sedmog razreda i
- 94,8 % učenika osmog razreda nose torbu težine ispod 10% tjelesne mase učenika.

U usporedbi sa rezultatima istraživanja u svijetu i u susjednim državama dobiveni rezultati su bolji, ali za mlađe školske uzraste moramo iskazati zabrinutost. Doslovno svako drugo dijete prvog razreda nosi torbu težu od 10 posto njegove tjelesne težine.

Na osnovu anketnog pitanja : kako nosite školsku torbu? U mlađim školskim uzrastima od I-V razreda preko 96% učenika je odgovorilo da torbu nosi na oba ramena, dok je kod starijih uzrasta (VI-VIII) taj postotak iznosi oko 85%. Slični rezultati su dobiveni i u istraživanjima u susjednim zemljama.

Na anketno pitanje vremenski period nošenja školske torbe od kuće do škole prosječni rezultati se kreću od 9 minuta – 14 minuta, pri čemu oko 60 % učenika nosi torbu manje od 10 minuta. Oko 3 % učenika na cjelokupnom uzorku nosi torbu 30 minuta i više.

Prema istraživanjima (Haselgrov, 2008) utvrđeno je da se kod učenika koji nose torbu duži vremenski period od 30 minuta mogu javiti bolovi u ramenima i leđima.

U vezi s dobivenim rezultatima stav Udruženja pedagoga tjelesnog odgoja i sporta Konjic je slijedeći:

- Udžbenici koji predstavljaju većinu tereta u školskim torbama trebali bi se tiskati u više dijelova. Ne vidimo potrebu da djeca nose sadržaje koje su završili, iz kojih su ocjenjeni ili koje još nisu obrađivali. Npr. biologija da ima dva dijela za prvo i drugo polugodište. Ovakav način tiskanja udžbenika može samo da naredi nadležno Ministarstvo, donošenjem određenih zakonskih mjera koje će obavezati izdavača.

- Bilježnice ne bi trebale da budu tvrdog uveza i pri tome ne bi se trebalo koristiti veći broj sveski u jednom predmetu. Školski pribor bi trebao da bude funkcionalan, a ne da služi kao ukras.
- Ergonomski nekvalitetna torba, iako možda lakša, dovest će do oštećenja kičmenog stuba čak i s lakšim teretom. Potrebno je naći kompromis između ergonomske kvalitete torbe i njene težine. Edukacijom roditelja trebalo bi postići da se koriste torbe koje će zadovoljiti takav kompromis.
Potrebno je napomenuti da neke države imaju norme za kvalitetu školske torbe, npr. Austrija - ÖNORM A 2170: Schultaschen Begriffsbestimmungen, Anforderungen und Prüfung i Njemačka-DIN 58124: Schulranzen - Anforderungen und Prüfung. Ovakve standarde bi trebala da imati i naša država.

- Spremanje i kontroliranje sadržaja školske torbe za sljedeći školski dan treba biti zadatak roditelja, naročito u nižem uzrastu.

- Problem sa težinom torbe neće se umanjiti ako naša djeca velik vremenski period provode za računalom, tv, a manje su kretno angažirani. Takva neangažiranost dovodi do slabljenja mišićnog sustava, što povećava mogućnost pojave lošeg držanja tijela. Nastavnicima razredne nastave omogućiti provođenje nastave tjelesnog odgoja u školskim dvoranama, ne dozvoljavati nastavnicima samovolju da sate tjelesnog odgoja pretvaraju u dodatne sate bosanskog ili nekog drugo predmeta. Promicanje aktivnog načina života u školama i u obitelji.

''Samo takvim pristupom će se moći minimizirati loš utjecaj faktora koji narušavaju zdravlje učenika. Možemo određenim aktivnostima smanjiti težinu torbe, ali ako naša djeca i dalje budu vrijeme provodila pored računara, tv ne mora značiti da će i torba da bude lakša'', navodi Sanjin Džajić, predsjednik Udruženja pedagoga tjelesnog odgoja i sporta Konjic.