Ljudski predak razvio se od majmuna s Balkana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zajednički predak kojeg ljudi dijele s čimpanzama živio je na Balkanu, a ne u istočnoj Africi kako se do sada smatralo, tvrdi međunarodni tim znanstvenika u dvjema novim studijama.

Zaključci studija objavljenih u časopisu PLoS One, koje je u ponedjeljak prenio časopis New Scientist, temelje se na istraživanju bugarskih i grčih fosila, a prema njima najmisteriozniji od drevnih europskih majmuna zapravo je bio ljudski predak – hominin, piše Index.hr.

Novo tumačenje ljudske evolucije

Prema uvriježenoj priči, koju prihvaća većina znanstvenika, Europa je prije 12 milijuna godina bila pravi raj za čovjekolike majmune. Međutim, oni su počeli nestajati prije 10-ak milijuna godina kada su se u tom dijelu svijeta dramatično promijenili klimatski uvjeti. Nakon toga čovjekoliki majmuni uglavnom su ostali ograničeni na Afriku u kojoj su se podijelili na gorile, čimpanze i ljude.

Međutim, 2012. godine Nikolai Spassov iz Nacionalnog prirodoslovnog muzeja u Sofiji i njegovi kolege u Bugarskoj su otkrili zub čovjekolikog majmuna koji je bio star samo sedam milijuna godina. Autori novog istraživanja tvrde da je to najmlađi fosil čovjekolikog majmuna koji je ikada pronađen u Europi, piše Index.hr.

Čimpanze se danas smatraju najbližim ljudskim srodnicima. Međutim u paleoantropologiji još uvijek se vodi rasprava o tome gdje je živio posljednji zajednički predak čovjekolikih majmuna i ljudi. Znanstvenici uglavnom smatraju da su se preci čimpanzi i ljudi razdvojili negdje prije pet do sedam milijuna godina te da su se prvi praljudi razvili u Africi. Prema novim istraživanjima stručnjaka iz Njemačke, Bugarske, Grčke i Kanade, ovo razdvajanje zapravo se dogodilo na istoku Mediterana, a ne Afrike.

Spassov i njegovi suradnici, među kojima Madelaine Böhme sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj te David Begun sa Sveučilišta u Torontu u Kanadi, smatraju da zub pronađen u Bugarskoj pripada čovjekolikom majmunu nazvanom Graecopithecus freybergi koji je nastavio živjeti u Europi još dugo nakon što su drugi čovjekoliki majmuni nestali s kontinenta. Štoviše, tim smatra da je taj čovjekoliki majmun zapravo bio hominin.

Graecopithecus se smatra najmisterioznijim od svih europskih čovjekolikih majmuna jer od njega nije ostalo puno fosilnih ostataka. Osim zuba, pronađenog u Bugarskoj, otkriven je još samo jedan ostatak tog drevnog stvorenja – čeljust iskopana kraj Atene 1944. koja je dobila nadimak El Graeco (slika dolje). Nju su navodno pronašle njemačke snage prilikom kopanja za potrebe izgradnje bunkera. Nažalost, površina tog fosila dosta je oštećena, što je otežalo njezino istraživanje. No Spassov i njegovi suradnici analizirali su čeljust mikro-CT skenerom i u njoj pronašli premolarne zube čiji su korijeni spojeni na neuobičajen način.

''Prema dosadašnjim spoznajama takvo se stanje uobičajeno javlja samo kod hominina – praljudi i ljudi'', rekao je Spassov. „Ono je ekstremno rijetko kod čimpanzi“, dodao je.



Postoje također neke naznake da je Graecopithecus imao relativno male očnjake, što je još jedno uobičajeno svojstvo hominina. Autori nove studije ističu da te dvije osobine zajedno ukazuju da je Graecopithecus bio hominin, a ne čovjekoliki majmun.

''Dok veliki majmuni uobičajeno imaju tri odvojena, razgranata korijena, korijeni Graecopithecusa konvergiraju i djelomično su spojeni – što je osobina karakteristična za moderne ljude, rane ljude i neke praljude uključujući Ardipithecusa i Australopithecusa'', rekla je za Physics World Böhme.

U novom otkriću posebno je zanimljivo to što je Graecopithecus nekoliko stotina tisuća godina stariji od Sahelanthropusa, mogućeg najstarijeg poznatog pračovjeka poznatog iz Čada.

Međunarodni tim utvrdio je starost dvaju fosila iz nalazišta u Grčkoj i Bugarskoj i došao do gotovo istog datuma – pokazalo se da je jedan star oko 7,24 milijuna godina, a drugi oko 7,175 milijuna.

Dok se u Africi stvara pustinja, u Europi nastaju savane

Stručnjaci smatraju da su na evoluciju praljudi utjecale dramatične promjene u klimi i okolišu. To podjednako vrijedi za teoriju prema kojoj su se ljudi razvili u istočnoj Africi da bi se potom raselili po svijetu, kao i za novu hipotezu koju su autori nazvali North Side Story. Böhme i njezini suradnici pokazali su da je sjevernoafrička pustinja Sahara nastala prije više od sedam milijuna godina. Tim je do tog zaključka došao na temelju geoloških analiza sedimenata u kojima su pronađena dva spomenuta fosila. Naime, uz njih je pronađen crvenkasti nanos vrlo fine strukture koji se može klasificirati kao pustinjska prašina. Analiza urana, torija i izotopa olova u zrncima pokazuje da im je starost negdje između 0,6 i tri milijarde godina te da su podrijetlom iz sjeverne Afrike. Osim toga, u sedimentu su pronađene visoke koncentracije različitih soli, piše Index.hr.

„Ovi podaci po prvi put dokumentiraju širenje Sahare prije 7,2 milijuna godina, iz koje su pustinjske oluje prenosile crvenu, slanu prašinu do obala sjevernog Mediterana u njegovom tadašnjem obliku“, ističu znanstvenici iz Tübingena. Taj proces odvija se i danas. Međutim, modeli pokazuju da je sa 250 grama po četvornom metru godišnje količina prašine koja je stizala u davnoj prošlosti bila 10-ak puta veća od današnje.

Autori su nadalje pokazali da su se istovremeno dok se u Africi razvijala pustinja u Europi formirale savane. Do tog zaključka došli su na temelju analiza čestica pepela i biljnih silikata, odnosno fitolita.

„Tragovi fitolita predstavljaju dokaz postojanja jakih suša, a analiza pepela ukazuje na izgaranje bilja. Kada se to zbroji dolazimo do savana s kojima se podudaraju žirafe, gazele, antilope i nosorozi koji su pronađeni zajedno s Graecopithecusom“, objasnila je za Physics World Böhme.

Nisu svi znanstvenici uvjereni

Nove studije pobudile su veliko zanimanje u znanstvenoj zajednici, međutim, nisu svi uvjereni u njihove konačne zaključke.

David Alba s Katalonskog instituta za paleoantropologiju u Barceloni u Španjolskoj kaže da je novo istraživanje vrijedno jer predstavlja uvjerljive anatomske dokaze da je Graecopithecus bio drugačiji od drugih vrsta čovjekolikih majmuna koji su otkriveni u Europi, što nije bilo jasno iz ranijih studija čeljusti.

No on nije baš sasvim uvjeren u ideju da samo korijenje zuba može potvrditi da je Graecopithecus uistinu bio hominin. Ističe da koautor na novoj studiji, David Begun, već 20 godina zastupa teoriju da su se prvi čovjekoliki majmuni pojavili u Europi.

„Stoga uopće ne čudi da Begun sada tvrdi da su hominini također potekli iz Europe“, rekao je Alba za New Scientist.

Sergio Almécija, sa Sveučilišta George Washington u Washington DC-u, kaže da je važno imati na umu da primati pokazuju sklonost neovisnom razvoju sličnih osobina te da velike tvrdnje trebaju jake dokaze.

„Jedna karakteristika nije dovoljno pouzdana da bi se na temelju nje izvodili veliki evolucijski zaključci“, rekao je za New Scientist.

Sve u svemu teorija je zanimljiva, no već sada je jasno da će za njezinu potvrdu trebati pronaći još jakih dokaza.