Nada za stotine parova u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što prošle godine nije usvojen Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Federaciji BiH, grupa stručnjaka u suradnji sa Parlamentarnom skupštinom BiH i Komisijom za ostvarivanje ravnopravnosti spolova kreirala je prijedlog Okvirnog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, koji bi trebao biti usvojen na državnom nivou.

Usvajanje ovog Zakona olakšalo bi put do potomstva stotinama parova u Bosni i Hercegovini koji se bore sa neplodnošću i primorani su sami financirati izuzetno skupe postupke umjetne oplodnje u privatnim klinikama, piše Slobodna Bosna.

Reproduktivna medicina, odnosno medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) u Bosni i Hercegovini već godinama je tema mnogih kontroverzi i „prepucavanja“ suprotstavljenih političkih tabora. Nažalost, uprkos brojnim prijedlozima za donošenje jedinstvenog zakona kojim bi se regulirala ova oblast i na taj način olakšao put do potomstva stotinama parova u Bosni i Hercegovini koji se bore sa neplodnšću,političke opstrukcije do sada su uvijekdominirale.

U ljeto prošle godine, uoči izbora, na dnevnom redu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH našao se Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u FBiH protiv kojeg su glasali zastupnici HDZ-a BiH i HDZ 1990, dok su iz SDA i Saveza za bolju budućnost uglavnom bili suzdržani. Mnogi zastupnicitada su doslovce pobjegli iz sale uoči početka glasanja! Više od godinu kasnije, na inicijativu Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine BiH, kreiran je prijedlog Okvirnog zakona o liješenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, koji bi trebao biti usvojen na državnom nivou. Prva rasprava o ovom okvirnom zakonu održana je u Sarajevu 19. listopada.

Uprkos dosadašnjim negativnim ishodima, stručnjaci koji su sudjelovali u njegovoj izradi optimistični su da bi Bosna i Hercegovina konačno mogla dobiti zakon o MPO.

Problem ingerencija

Cilj ovog zakona je omogućiti ostvarivanje potomstva i planiranja obitelji za bračne i vanbračne parove ižene sa sterilitetom postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, uz osiguranje kvalitete i sigurnosti u svim postupcima MPO u skladu sa dostignućima biomedicinske znanosti, odnosno propisima Europske unije. Pod sterilitetom se podrazumijeva nemogućnost začeća nakon godine dana redovnih seksualnih odnosa.

Utvđivanje bračnog steriliteta podrazumijeva poduzimanje iscrpne dijagnostike kod oba partnera. U velikom broju slučajeva dovoljne su jednostavne i jeftine metode da bi se utvrdio uzrok, ali ima i onih gdje je teško ustanoviti uzrok steriliteta. Nakon dijagnostike i svih jednostavnijih metoda terapije, određen broj parova do potomstva može doći jedino postupcima MPO. Uspjeh MPO-a je u prosjeku od 20 do 35 posto, a značajan faktor su godine starosti. Stopa trudnoća kod mlađih od 30 godina je 30 posto i više, a kod onih sa 40 godina i više manja je od 5 posto.

Prim. dr. Ermin Čehić, načelnik Centraza humanu reprodukciju Županijske bolnice u Zenici, koji je sudjelovao u izradi prijedloga spomenutog Okvirnog zakona, kaže da kada je riječ o Bosni i Hercegovini, već neko vrijeme postoji i pritisak institucija EU da se Zakon usvoji.

„Ne postoji zakon u svijetu koji obuhvaća manju kategoriju ljudi, a istovremeno izaziva više kontroverzi od ovakvih zakona. Svugdje u svijetu zakoni o MPO prolaze teško i tema su brojnih diskusija i rasprava. U BiH se isprepliću prije svega politički interesi i pitanja ingerencija entiteta, županija i Distrikta Brčko“, kaže dr. Čehić

Dok se u Federaciji BiH iz entitetskog proračuna ne financira niti jedan postupak MPO, u Republici Srpskoj parovi imaju pravo na dva besplatna postupka, što uključuje kompletnu pripremu, postupak i hormonalnu terapiju. Ipak, ni u manjem bh. entitetu postupci MPO ne provode se u javnim zdravstvenim institucijama, nego isključivo u privatnoj praksi - točnije, na banjalučkoj privatnoj klinici Medico-S, koja je u vlasništvu prof. dr. Sanje Sibinčić.

„Nažalost, mi ovdje nemamo čak ni tu uredbu sa zakonskom snagom. Ovo što se sada radi na nivou Parlamentarne skupštine BiH i Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova je jako dobra stvar i veliki iskorak. Radi se o okvirnom zakonu koji ne zalazi u ingerencije entiteta i županija, odnosno Distrikta Brčko, i mnogo aspekata u okviru zakona prepušteno je entitetskim zakonodavstvima. Mislim da je ovaj okvirni zakon veoma dobro osmišljen“, naglašava dr. Čehić i dodaje: „Mi sada imamo na snazi zakon iz 1986. godine, koji poznaje samo inseminaciju i klasičnu vantjelesnu oplodnju. Dakle, sve ostalo što se radi u toj oblasti nije zakonski tretirano, pa samim tim nije ni zabranjeno što, nažalost, otvara i mogućnost za brojne zloupotrebe. Sjetite se situacije otprije dvije godine u Sarajevu, kada su pojedine privatne ustanove i zatvorene jer su uhvaćeni kako iznose jajne stanice izvan Bosne i Hercegovine. Naš Centar je onda od tih ustanova morao preuzeti embrije, kako bi ljudi mogli nastaviti postupke potpomognute oplodnje.“

Prijedlog Okvirnog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom podrazumijeva da se „osobama koje se podvrgavaju MPO osiguravaju najmanje dvije procedure asistirane reprodukcije čije će troškove snositi nadležni entitetski fondovi zdravstvene zaštite i osiguranja i fond Brčko Distrikta“.

Sredstva za liječenje primjenom postupaka MPO i naknada troškova postupka liječenja osiguravaju se u skladu sa entitetskim propisima i propisima Brčko Distrikta iz oblasti zdravstvenog osiguranja i zaštite. U članu 7. navodi se:„Pravo na liječenje primjenom postupaka MPO imaju muškarac i žena koji u vrijeme primjene postupaka MPO žive u bračnoj ili vanbračnoj zajednici (u daljem tekstu: bračni ili vanbračni partneri), kao i žena koja ne živi u braku ili vanbračnoj zajednici i koji, s obzirom na iskustva medicinske znanosti i već poduzete načine liječenja, ne mogu očekivati da će doći do trudnoće spolnim odnosom i da im nije moguće pomoći drugim postupcima liječenja neplodnosti.“

U članu 8. koji se odnosi na donaciju spolnih ćelija stoji: „U postupcima MPO prednost se daje homolognoj oplodnji korištenjem vlastitih spolnih ćelija bračnih i vanbračnih partnera. Kada je u postupku MPO isključena svaka mogućnost korištenja vlastitih spolnih ćelija jednog od bračnih partnera ili kada se medicinska oplodnja provodi zbog spre čavanja prenosa teške nasljedne bolesti na dijete, u postupku MPO mogu se koristiti poklonjene spolne ćelije u svrhu provođenja postupka heterologne oplodnje. Darivateljka jajnih ćelija i darivatelj sjemenih ćelija može biti samo osoba koja je punoljetna, poslovno sposobna i zdrava. Poklanjanje sjemenih ćelija i neoplođenih jajnih želija može se obavljati samo na osnovu pisane suglasnosti darivatelja, odnosno darivateljke.

Ako je osoba u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, za poklanjanje spolnih ćelija potreban je i pisani pristanak njenog bračnog ili vanbračnog partnera.“ Također, zakonom se zabranjuje surogat majčinstvo, kao i trgovina gametima (spol -nim ćelijama).

Stav vjerskih zajednica

„Najvažnije je da se taj okvirni zakon donese i da znamo što je dozvoljeno, a što ne. Drugo, toj kategoriji pacijenata država mora financijski osigurati određeni broj pokušaja MPO. U Sloveniji, recimo, država pokriva do šest pokušaja, Izrael zbog populacijske politike financira neograničen broj pokušaja... Mi nismo toliko bogata zemlja, ali određeni broj postupaka svakako se može financirati iz proračuna“, kaže prim. dr. Ermin Čehić.

Među bh. političarima, ali i u javnosti ipak i dalje postoje mnogi koji iz različitih razloga ne podržavaju donođenje ovakvog zakona, priča naš sugovornik iz Centra za humanu reprodukciju: „Naprimjer, po nađem obiteljskom zakonu izjednačena je bračna i vanbračna zajednica, i odmah ćete tu naići na otpor određenih krugova koji će reći da ne može neko ko je u vanbračnoj zajednici imati jednaka prava kao oni koji su u braku. Ali, onda ćete imati i situaciju da plaćate tužbe na Ustavnom sudu i Sudu za ljudska prava.“

Zvanični stavovi predstavnika vjerskih zajednica u BiH prema MPO također znatno otežavaju stvari. Islamska zajednica BiH, jednako kao i Katolička crkva, protivi se biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH zauzelo je stav da je muslimanima zabranjena primjena postupka heterologne biomedicinski potpomognute oplodnje koji podrazumijeva korištenje vlastitih spolnih ćelija jednog bračnog druga i spolne ćelije treće osobe, darivatelja ili darivateljke, bez obzira na to radi li se o unutartjelesnoj ili vantjelesnoj heterolognoj oplodnji. Vijeće je utvrdilo i da je muslimanima zabranjeno surogat-majčinstvo, odnosno da svi oni koji su vjernici ne smiju vršiti vantjelesnu oplodnju (in vitro) jajne ćelije supruge sjemenom ćelijom njenog muža, a zatim unijeti oplođenu jajnu ćeliju u matericužene koja dobrovoljno nosi i rađa dijete tom bračnom paru.

Sličnog je stava i Vijeće za obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. „Medicinski potpomognutu umjetnu oplodnju Crkva smatra teškom povredom svetosti ljudskog života i njegova dostojanstva. Stoga je smatra ne samo nehumanom nego i teškim moralnim prekršajem, grijehom. Među teže razloge protivljenja Crkve spadaju: eksperi mentiranje, zamrzavanje i usmrćivanje ljudskih embrija tijekom postupka, trgovina embrijima te njihovo korištenje u kozmetičke svrhe. Osim toga umjetna oplodnja uspostavlja vlast tehnike nad početkom ljudskog života, umjesto da do začeća dolazi spolnim putem u braku. Crkva nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom, niti pravi razliku između njih i onih rođenih prirodnim putem. Sva su ta djeca, bez razlike, dar Božji. Ali, postupak medicinski potpomognute oplodnje ostaje moralno i stručno neprihvatljiv. Ako se dijete začme kao rezultat tehničkog, medicinskog ili biološkog zahvata time mu se narušavaju prava i dostojanstvo“, navodi se u obrazloženju Vijeća za obitelj BK BiH.

U Vijeću smatraju i kako je „umjetna oplodnja nehumana, skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje“: „Tretmani umjetne oplodnje mogu trajati godinama i žene jako trpe u njima, i fizički i duhovno, budući da mnogi postupci ne uspiju, pa su tako više življenje iluzije nego ostvarenje sna o željenom djetetu. Crkva suosjeća sa željom roditelja da imaju dijete i s njihovom neplodnošću. Priznaje to teškim teretom za bračnu zajednicu, ističući ipak da cilj ne može opravdati sredstva. U oplodnji in vitro proizvede se obilje embrija s kojima se onda ne zna što bi. U Hrvatskoj ih ima zamrznutih 11.000, u SAD-u 500.000. Dakle, nije istina da MPO ide u prilog životu i da liječi sterilnost para.“

Unato~čovakvim stavovima koje,nažalost, dijele i mnogi naši političari, ovog puta čini se da se svijest onih koji donose zakone u državi polako mijenja. Ipak, ukoliko zakon o MPO na državnom nivou konačno bude usvojen, na tome ćemo imati zahvaliti prije svega predstavnicima međunarodnih institucija i nastojanjima da Bosna i Hercegovina ide ukorak sa Europom, koliko god se to ponekad činilo nerealnim, piše Slobodna Bosna.