Nesreće ne poznaju granice - Černobil i Fukushima su lekcija za nuklearni sektor

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Industrija nuklearne energije se, tri desetljeća nakon katastrofe u Černobilu, suočava s izazovom sigurnosti i konkurentnosti na tržištu koje se još nije oporavilo od drame u Fukushimi 2011. i na kome se pojavljuje druge vrste energije.

U svijetu trenutno radi gotovo 400 reaktora u 31 zemlji, a u planu je izgradnja još 173. Procjenjuje se i da će udjel nuklearne energije u proizvodnji struje u svijetu porasti sa sadašnjih 11 posto na 18 posto u 2050. godini, navodi AFP.

Generalni tajnik Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) Yukiya Amano naglasio je da se nuklearna sigurnost nikada ne smije smatrati gotovom stvari.

''Glavna lekcija Černobila i Fukushime za sve učesnike u nuklearnom sektoru – operatere, vlasti i regulatore, jeste da se sigurnost ne smije shvatiti kao gotova stvar '', naveo je Amano.

Podsjetio je da nesreće ne poznaju granice i kako je u oblasti nuklearne sigurnosti ključna efikasna međunarodna suradnja. Amano je ukazao i da katastrofa u centrali Fukushima Daiichi 2011. pokazuje kako se “teška nesreća može dogoditi i u tehnološki naprednoj zemlji s kvalitetnim nuklearnim programom”.

Organizacija za zaštitu životne sredine Greenpeace upozorila je na opasnosti koje donosi starenje nuklearnih postrojenja u svijetu, posebno na Zapadu, gdje je većina centrala izgrađena tijekom 1960. i 1970. godine.

''Došli smo u fazu istrošenosti većine reaktora u svijetu, prije svega Francuskoj'', rekao je Shawn Patrick Stensil, stručnjak ove organizacije.

Dodao je i da treba imati u vidu kako su reaktori uglavnom građeni prije opasnosti od nuklearnog terorizma, prenosi Faktor.

Bertrand Barré, nekadašnji visoki rukovoditelj u francuskoj kompaniji za nuklearnu energiju Areva, rekao je da se “u razdoblju od 2006. do 2010. predviđao dosta snažan rast” za nuklearnu industriju koja je, međutim, 2011. “zalutala u magli”.

''Nismo još sasvim izašli odatle, ali ima znakova, poput novih zemalja koje žele nuklearnu energiju'', rekao je Barré.

Od oko 400 centrala u svijetu, u Kini su 33 nuklearna reaktora, 22 su u izgradnji, a u 13-godišnjem planu je svake godine u pogon staviti šest novih.

U planu je da se do 2030. izgradi još 173 nuklearna reaktora u svijetu, od kojih će više od deset biti izgrađeno u zemljama koje do sada nisu imale nuklearnu energiju, podaci su Svjetske nuklearne asocijacije (WNA).

Međunarodna agencija za energetiku procjenjuje kako će udjel nuklearne energije u proizvodnji struje u svijetu porasti sa sadašnjih 11 posto na 18 posto u 2050. godini, što bi podrazumijevalo investicije od oko 4.400 milijardi dolara.

Ovom rastu će, prije svega, doprinijeti zemlje u razvoju, čije potrebe za strujom rastu i zato su zainteresirane za ovu tehnologiju koja može osigurati velike količine struje.

''Europa, koja ima dosta takvih postrojenja, postala je previše oprezna'', ocijenio je Jean-Jacques Gautrot, potpredsjednik WNA.

Posljedice katastrofa u Fukushimi su se osjetile i u Njemačkoj, koja je odmah zatvorila svojih osam najstarijih centrala.

''U Francuskoj se u tom razdoblju pojavila spremnost da se smanji udjel nuklearne energije'', rekla je Cyrille Cormier, glasnogovornica francuskog Greenpeace. Također, pitanje sigurnosti postalo je važno i nakon što su vlasti uvele nova ograničenja.

''Kinezi su odlučili da svi njihovi novi projekti budu treća generacija reaktora, poput francuskog EPR-a ili Westinghouse AP1000 (grupa Toshiba)'', rekao je Barré. Dvije kineske kompanije CGN i CNNC su razvile vlastiti reaktor +Hualong+, a izgradnja prve takve centrale je počela prošle godine.

''Industrija očekuje mnogo od Kine i pokretanja prvih centrala nove generacije'', kaže Georges Kottmann, predsjednik Svjetskog sajma nuklearnih tehnologija (World Nuclear Exibition).

Međutim, na gotovo svim gradilištima novih centrala kasne radovi, a negdje se bilježe i veliki dodatni troškovi, koji prelaze i deset milijardi eura.
Istovremeno, prilike u energetici dosta su se promijenile: cijene fosilnih goriva i struje u Europi su vrlo niske, što nikako ne olakšava financiranje nuklearnih centrala.

''Donošenje odluke o ulaganju je uvijek izazov, osobito kada su toliki iznosi u igri'', navodi predsjednik francuskog udruženje ekonomista u energetici Christophe Bonnery. On je dodao da je odluka tim teža jer su svi moderni reaktori još u izgradnji pa se ne zna koliko će na kraju ukupno koštati.

O teškoćama u sektoru svjedoči i to što kompanija EDF nikako ne može konačno odlučiti graditi dva EPR reaktora u Hinkley Point u Engleskoj. Suprotno tome ruski Rosatom bilježi rast izvoza, s obzirom na to da nudi povoljne financijske uvjete zemljama kupcima.

Nepovoljnim okolnostima za nuklearnu energiju treba dodati i znatno smanjenje cijene obnovljivih izvora energije, kao još jednog izvora s malim emisijama CO2.

''Nuklearna energija nije očigledan izbor za ulaganja jer postoje drugi načini za proizvodnju koji su manje skupi, a pouzdani, i zato jedan broj zemalja oklijeva'', kaže Cyrille Cormier.

SAD je, primjerice, zatvorio više centrala poslije 2010. otkako su počele eksploatacije uljnog škriljca i uvedeni novi propisi za sigurnost poslije Fukushime, kao i porezni poticaji za korištenje obnovljivih izvora energije.